Zbog svog strateškog položaja grad Osijek oduvijek je bio na meti mnogih osvajača, posebice Turaka. Sve do 1687. godine isti ti Turci držali su vlast na ovom području. Nakon oslobođenja grada i šire okolice, austrougarske su vojne vlasti pristupile izgradnji nove tvrđave po uzoru na nizinske nizozemske vojne fortifikacije. Sama tvrđava većim je dijelom dovršena 1722. godine, a manje gradnje nastavljene su i tijekom 60-ih godina 18. stoljeća.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Osječka je tvrđa bila multietnički grad, u kojem su, osim domaćih ljudi, živjeli i doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Bavarske, Italije, Francuske i mnogih drugih država. Iako su službeni jezici u gradu bili latinski i njemački, većina doseljenika učila je hrvatski. Sve ulice u Tvrđi nastajale su planski te se ozbiljno pristupalo oblikovanju prostora. Većina ulica nosila je nazive po onim objektima koji su se u to vrijeme nalazili u njoj.
Unutar osječke Tvrđe nalazi se i najstariji trg u gradu. Izgrađen na početku 18. stoljeća trg je prvotno bio nazvan Vinskim trgom. To je bilo zato jer se vino iz Baranje svake subote i srijede dopremalo na trg, gdje se prodavalo vojnicima i gostioničarima. Trg zadržava taj naziv sve do 1729. godine kada se na njemu podiže zavjetni kip sv. Trojstva koji je trebao čuvati grad od kuge. Sam trg mijenjao je svoje ime kako su godine prolazile, ovisno o raspoloženju gradskih vlasti. Tako je je krajem 18. stoljeća nosio naziv Paradni trg, pa Glavni trg, a pod kraj 19. stoljeća dobiva naziv trg Franje Josipa. Tek 1992. godine vraća mu se današnji naziv.
Tijekom vremena na trgu su nicale mnoge zgrade, a najstarija od njih je zgrada Gradskog magistrata i komorske direkcije. Zgrada u baroknom stilu podignuta je 1702. godine. Kasnije je na trgu podignuta zgrada Glavne straže, ali je ona uklonjena i 1729. na sjevernom je dijelu trga podignuta nova. U njoj je bio smješten zapovjednik glavne straže, a sama masivnost gradnje govori o njezinoj vojnoj namjeni. Južna strana trga oduvijek je bila rezervirana za građanske kuće. Tako je ovdje živio i ravnatelj Slavonske komorske inspekcije, koji je svoju kuću oporučno ostavio franjevcima, koji su je kasnije zamijenili s vojskom za poziciju na kojoj su izgradili svoj samostan.
Utvrda je imala četiri vrata, Nova koja su se nalazila na južnoj, Vodena na sjevernoj, Carska na istočnoj i Valpovačka na zapadnoj strani grada. Danas je od četiri ulaza ostao samo jedan i to onaj sjeverni. Na tim vratima još uvijek se nalazi spomen ploča graditelju osječke tvrđave, generalu Johannu Stephanu von Beckersu, za kojeg se vjeruje da je njegovo tijelo zazidano s vanjske strane bedema.
Kako se tijekom vremena smanjivao vojni značaj osječke tvrđave i zbog brzog razvoja ratne tehnike, Tvrđa je postala neprikladna za vojsku. Osim napuštanja vojske javnost i gradske vlasti zahtijevali su rušenje tvrđavskih zidina jer su one ometale gospodarski razvoj grada. Iz tog razloga danas su ostali samo dijelovi 1. i 8. bastiona s vodotornjem.
Od 2005. godine Osječka tvrđa nalazi se na UNESCO-vu popisu za ulazak na listu kulturne baštine. Nova istraživanja počela su iskopavanjem tunela koji se nalaze ispod nje i koji bi u nadolazećem vremenu mogli predstavljati dodatnu vrijednost koja bi potakla uvrštavanje Tvrđe na UNESCO-v popis. Ako se nalazite u Osijeku ili samo prolazite kroz ovaj grad, svakako stanite i istražite ljepote jedne od najvećih povijesnih znamenitosti u Hrvatskoj, a više o Osijeku doznajte na stranicama lokalne turističke zajednice.
