Bled i Bohinj smo uvik doživljavali kako neko penzionersko misto na koje čak ni ekskurzije iz bivše države nisu išli. Jer je Postojna spektakularnija, na primjer. Ali igrom slučaja, obreli smo se i na Bledu i Bohinju. I možemo reć da uopće nisu penzionerske destinacije. Bohinj je čisti rokenrol koji naginje prema hipijevštini, a Bled je pop koji naginje prema italo-popu. A sve je sređeno i savršeno i svaka travka je u oba slučaja na mistu; domaćini pristojni, ali nenametljivi; WC-i čisti; hrana odlična. Što više putniku-namjerniku treba?
Dok smo se pripremali za put doznali smo da rijeka Sava nastaje kad se spoje Sava Bohinjka koja izlazi iz Bohinjskog jezera i Sava Dolinka koja ovdje nije bitna. A glavna pritoka Bohinjskog jezera je mala rijeka Savica. Ako ocjenjujemo bistrinu vode od 0 do 10 pri čemu je 0 najbistrija voda s Plitvica, a 10 najmutnija voda iz splitske luke prije izgradnje kolektora, voda Savice je -1. Da nismo čuli kako teče ispod mosta ne bi virovali da je rijeka tu jer je očima nismo vidili.
Na drugom kraju Bohinja iz jezera izlazi Sava Bohinjka. Tu je i najslikanija crkva u Sloveniji, crkva sv. Ivana Krstitelja. Sva priroda je lipa, ali mi smo kunsthistoričari i putovanje nam ima smisla tek uz malo gotike ili baroka. Na fasadi je naslikan sv. Kristofor – vjerovalo se da će dan biti sretan ako pogled ujutro padne na njega. Dragi čitatelji, želimo vam jako, jako sretan dan preko ovog sv. Kristofora. Jako nam se svidi sv. Ivan jer je pun cvića, ne znamo da smo ikad vidili crkvu oslikanu s toliko cvića. Redom: na svodu, na oltaru i na ormaru!
Onda smo išli na Bled. A na Bledu fensijana: hoteli, kasina, filmski festivali i uređene plaže. Da ne časimo časa odma smo išli jest jezerske pastvre. Jeli smo u restoranu koji se zove Gradska plaža i izgleda kao malo finija pečenjarnica. Ali, kao što smo rekli, Bled je fensi i tako smo dobili savršeno aranžirane i pripremljene filete pastrve. Kućno vino je bilo dobro, usluga super, pogled na jezero savršen. Preporučamo svima!
Na Bledu se može ić na mali otočić (jedini prirodni otok u Sloveniji), ali mi smo se odlučili na posjet starom gradu i muzeju. Jer putovanje nije putovanje bez muzeja! Stari grad, inače, izgleda kao savršena kulisa za film o mušketirima. A muzej je odličan je je mali i s taman toliko izložaka da ne upila najedenog i već lagano umornog putnika. Ljudi smo i najviše volimo vidit da su i drugi ljudi. Zato nema veće sreće nego u dvorcu vidit misto gdje i car ide pješke. U ovom slučaju to je grof, ali ista stvar.
Onda smo išli nazad doma. Do sljedećeg susreta pozdravlju vas Golly&bossy, a kompletnu reportažu potražite na njihovom blogu!
