Prije dvije godine započela je pandemija koronavirusa, promijenivši svijet u kojem živimo, ali i radimo. Za vrijeme prvih lockdowna, gotovo 70 posto ljudi radilo je od doma, a trenutno čak 16 posto tvrtki u svijetu zapošljava ljude po istom principu. Analitičari pretpostavljaju da bi takvo radno okruženje moglo postati „novo normalno“.
Činjenica da više ne trebaju putovati na posao za mnoge je značila i veću fleksibilnost te želju za promjenom mjesta stanovanja. Sve više zaposlenika iskorištava „veliko resetiranje“ za vlastito resetiranje te se povlači iz grada u manja (ali i jeftinija) mjesta, vikendice, prirodu… U posljednje dvije godine tako je rođena nova vrsta grada: tzv. Zoom town.
Zoom je novi Boom
Naziv „Zoom grad“ očito je potekao od aplikacije Zoom preko koje se odvijaju sastanci, predavanja i poslovi, a inspiriran je tzv. „Boom gradovima“ – zajednicama nastalim nakon naglog ekonomskog rasta i porasta broja stanovnika (primjerice, nakon otkrića prirodnih resursa ili dolaska velikih tvrtki).
S porastom broja „digitalnih zanimanja“ već smo mogli primijetiti slične trendove u gradovima koji su odlučili postati meke za digitalne nomade, a sada se krug širi. Američki gradovi poput Hamptonsa, Aspena i Truckeeja donedavno su bili smatrani gradovima za odmor, a za sada sve više ljudi trajno doseljava.
Slična je situacija i sa Santa Fiorom u Italiji, a nameće se i pomisao da bi Hrvatska mogla uskočiti na ovaj vlak – uz pomoć digitalnih viza već je omogućila brojnim digitalnim nomadima neometan život i rad.
Medalja s dvije strane
Ovi trendovi uzrokovali su i neke probleme. Cijene najma su se povećale, javni prijevoz nije prilagođen rastućem broju stanovnika i njihovim potrebama, a velike razlike u primanjima povukle su sa sobom probleme koji su do sada uglavnom bili vezani za nejednakosti u velikim gradovima. Zbog toga se sve češće o ovom fenomenu govori i kao ruralnoj gentrifikaciji.
Nisu sretni ni oni koji gube stanovništvo. Dok neki mame radnike od kuće da im dosele, neki se bore da ih zadrže. Države koje su tijekom proteklog desetljeća izgubile velik dio mladog i obrazovanog stanovništva (npr. Italija, Rumunjska, Poljska…) pokušale su ih potaknuti na povratak kući poreznim olakšicama. Italija već godinama nastojioživjeti ruralna mjesta prodajom kuća po cijenama od čak jednog eura.
Budućnost rada?
Kao i sve, ovo je medalja s dva lica. Prednosti odlaska u manja mjesta su mirniji život i manji troškovi, a zajednice u koje „Zoomeri“ dolaze vesele se novim, često mladim obiteljima koje će obogatiti grad.
I dok je prije dvije godine rad od doma za mnoge značio promjenu koja donosi neizvjesnost, usamljenost, izoliranost, dosadu ili čak potpuni kaos i neorganizaciju, ankete pokazuju kako se više od polovice radnika sada adaptiralo i više ne žele natrag u ured. Najveće svjetske tvrtke također su uvidjele prednosti rada od kuće te su najavile kako će to postati trajna opcija. Stoga je za zaključiti da je ovaj trend tek počeo, i da još dugo neće „izaći iz mode“.
