Jedan od najtoplijih i najljepših hrvatskih filmova dekade uz Šumu summarum, svakako su i na veliko platno s kazališnih dasaka ubačeni - Kauboji. Režiser je sumornu atmosferu industrijom uništenoga grada smjestio u Kutinu, pa nas je sama pomisao na obilazak toga grada nekako usukala u sjedala kombija. Naime, snažna ekipa vodećih hrvatskih eno i gastro blogera krenula je u osvajanje vinarije Košutić, smještene u Kutini kod nogometnog igrališta lijevo, pa na vrh brda dok ne vidite zelenog Clija, jer podrum nema broj. I podrum stvarno nema broj, ali su na brdu bila dva zelena Clija, pa smo malo lutali, ali se sve dobro završilo kad smo stisnuli ruke dvjema generacijama Košutića.
Nakon što smo se riješili svake bojazni da nam se Kutina i okolica neće svidjeti, oplahnuti zelenilom i pitomim brežuljcima, bili smo spremni za kušanje dvanaest vrsta vina iz njihovog podruma, pa je bilo mudro što smo netom prije toga obrstili Klet Romić u Kutinskoj Slatini, u ulici Mate Lovraka 43.
Unatoč mrvicu previsokim cijenama, uživali smo u fantastičnoj, ne preslatkoj višnjevači, vrhunskom škrletu, jelenu (k)lopataru u umaku i klasičnom roštilju, dok se trio pita (jabuka, buća, višnja) pakirao u doggybag i jeo još dugo po putu.
Prekrasan tih vrt i nevjerojatno puno zelenila, magnolije, bjelogoricu, crnogoricu, vinograd... I nevjerojatan alpski krov, no svježina i voćnost škrleta je stvarno fantastična (za one koji to nisu znali, škrlet je autohtona sorta grožđa koja potiče upravo iz Moslavine i petrinjskog kraja).
I tako smo se parkirali na jednom zgodnom moslavačkom brežuljku, kolijevci kontinentalnog vinogradarstva i vinarstva čiju je vrijednost još u 1. st. prepoznao rimski car Klaudije. Od samo sedam redova, koji ujedno predstavljaju vizualni identitet vinarije, obitelj Košutić danas ima oko 12.000 trsova nekoliko sorti kvalitetnih vina, posebice bijelih, koja su prepoznali i ocjenjivači na brojnim izložbama te ih nagradili najboljim ocjenama.
S pogledom na uredne vinograde i Lonjsko polje ulazimo u kušaonicu na ulazu u podrum, i shvaćamo da nije bitno svijetlo oružje, već srce u junaka, a ovoga puta je to bilo – dobro vino i još bolje raspoloženje. Ne znamo koje podzemne vode pune Lonjsko polje, ali na svojim vinsko-pivskim putešestvijama se dugo nisam tako dobro zabavljao. Džaba ti najskuplji konjak, ako ti je uz njega dosadno, ako me shvaćate. Uglavnom, uz savršeno upućene vlasnike Hrvoja i njegovog oca, koji nas non-stop hrane svim mogućim podacima, krećemo sa Sedmincem, mješavinom većine sorti, koje služi kao gemišt dobrodošlice. Sve su oči uprte u škrlet koji je vino iznenađenja, i opravdava očekivanja mednošću i mekanošću. Jednog ovisnika o Schweppesu podsjeća na tonik, ali ostali nisu imali apsolutno nikakvih primjedbi. Šteta što su ga većinu izvezli u Veliku Britaniju, ali uskoro će berba...
Košutići škrlet, inače, jedini u okolini rade i u inoksu i u drvetu. Drvo im je zaštitni znak, kao i bacanje karata na bijela, a ne crna vina. S pravom, jer graševina je priča za sebe, slatka na miris, savršeno nivelirana, ne preslatka na okus, po meni vino dana. Kako se Hrvojeva majka zove Verica, nazvali smo graševinu sur-lie In Vino Verica. Možda se i pelca! Pinot bijeli je nježan i mineralan, iako priznaju da ga još istražuju, dok je Riesling jednostavno kralj, bit svega, kako nam je zorno prikazao Hrvojev otac, očigledno zaljubljen u svoj proizvod. Uslijedile su crvene sorte, jače, dimljene, zatim par arhiva, i onda povratak na graševinu, koju smo s guštom pijuckali i na povratku. Blažen kombi i profesionalni vozač...
Vinarija Košutić je ponos Moslavine, i stvarno nudi vrhunska vina za cjenovni rang do pedesetak kuna. Vina se mogu nabaviti u podrumu ili u Zagrebu u Vivatu, Vintessi i NaturiCroatici.
Želite li pamtiti Kutinu kao prekrasan, pitom kraj sa slatkim brežuljcima i kvalitetnim vinima – znate gdje trebate ići. Sve detalje potražite na internet stranici Vinarije Košutić, možda u vinogradu naletite i na nas! Živjeli!
