Kada iz Karlovca krenete za Ozalj, obavezno zastanite u prekrasnom muzeju u dvorcu, a onda nakon kratke vožnje budite spremni za obilazak kraja za koji vjerojatno niste puno čuli. Ozaljsko-Vivodinski kraj je predivna zaboravljena oaza ukusa, mirisa, sjajne hrane i moćnih vina koja će vam se sigurno urezati u pamćenje!

Na studiju Geografije prošli smo na terenima uglavnom veći dio Hrvatske, ali vivodinski kraj mi je eto nekako promaknuo. Znao sam samo da su ljudi bili većinom orijentirani na Sloveniju, kao i Čabar i općenito dijelovi uz granicu, i da priroda mora biti lijepa pošto sam zaljubljen u brežuljke bilo kakve vrste.

Vivodina - 4 (Foto: Domagoj Jakopović Ribafish)



I onda se dogodilo ono bitno, u razgovoru s Irenom Lučić iz Vinoljubaca saznao sam da je za vivodinski kraj zadužena moja davnašnja kolegica s Agronomije - Margita Budiselić Kutle iz Savjetodavne službe, Podružnice Karlovačke županije, koja je organizirala posjet radi doprinosa promociji vinara ozaljsko - vivodinskog kraja, i sve se pretvorilo u veselu ekskurziju od koje sam očekivao dva, tri vinara i brzi povratak kući. No, Vivodina je sve samo ne to. Dakle, ozbiljan vinorodni kraj koji se sprema ozbiljno napasti hrvatsku vinsko-turističku scenu...

Oduševljen muzejom smještenim u dvorcu u Ozlju, kao podsjetnik na nimalo mračan srednji vijek, dolazim među uredne i sređene brežuljke, puno više nalik na Sloveniju nego Hrvatsku, što i nije neki problem, jer istu možete pogoditi kestenom. Vozimo se do same granice sa Slovenijom, odnedavno na užas brojnih šumskih životinja ograđenu trostrukim slojem bodljikave žice... Parkiramo pred vinariju Vrbanek, jednu od barem tri u ovom kraju, jer ovo se prezime divno veže uz grožđe i njegove sokove, a upravo su nam mladi chardonnay i muškat žuti poslužili kao vrhunski uvod u jednu divnu vinsku priču.

Vivodina - 7 (Foto: Domagoj Jakopović Ribafish)

Uglavnom, prvo pa predsjednik udruge vinara - Darko Vrbanek, koji nam je u svojoj prekrasnoj vinariji s još ljepšom okućnicom predstavio cjelokupni vinski kraj – ovdje svaka kuća valjda ima vinariju! Mlada vina aromom i mirisima osvajaju na prvu, ali ne kao ajvar Darkove majke, koji smo dobili uz kušanje vina.

Vrbanek još nema kušaonicu, ali nikad se ne zna. Uglavnom, cijela Vivodina djeluje kao netom probuđena Trnoružica koja se obrela na rajskim brežuljcima i sad kreće u osvajanje Hrvatske i ostatka svijeta. Druga stacija je bila sasvim drugačija, nekoć zadružni gigantski starinski podrum kroz kojeg vas majstorski, elokventno i s puno duha vodi Josip Vrbanek. I dalje smo u Obrežu Vivodinskom, a ovdje jednostavno ne stignemo probati sve vrste.

Vivodina - 6 (Foto: Domagoj Jakopović Ribafish)



Izdvajamo specifičnu sortu Dišeča ranina i jurimo dalje u Vrškovac na vina Marijana Leščanca, pogotovo graševinu te u Vivodinski Zorkovac kod Zdenka Vrbaneka i njegov sabljom otvoreni pjenušac, možda i play of the day među današnjim vinima. Iako ovo nije Plešivičko vinogorje u punom smislu, ovo je dokaz da se ovdje krije budućnost domaćih vina s mjehurićima. Aromatično, ugodno, veliko vino!

Konačno smo došli i do Ivana Frlana na ručak i opjevanu im janjetinu, najbolju u kraju, a tamo upoznali i probali vina Marijana Ferka, Mirka Vrbaneka, Zdenka Žabčića, Ivana Viktorovskog... Vina sjajna, ljudi veseli i u nekom totalno dobrom unutrašnjem miru – sve se može, sve ide, nema problema, nek smo se mi našli da se pospominjamo i uživamo u onom što nam pruža priroda. Nevjerojatno lijepo i ležerno okružje, vrijeme kao da je stalo, samo janjetine ponestaje... Najtoplija preporuka, sjajna kontinentska janjetina koja doslovno pase pod prozorom krčme Vivodina. Divota! A onda smo probali najbolju štrudlu od jabuka ikad, djelo Mame Frlan. Uskoro donosimo recept, a do tada vjerujte fotografiji. Hrskava korica, iznutra med medeni, samo jabuka i šećer.... Povratak korijenima, isplati se voziti sat vremena od Zagreba samo zbog nje!

Vivodina - 11 (Foto: Domagoj Jakopović Ribafish)

Put po vinarijama vinogorja Ozalj Vivodina nastavljamo kod Ljubice Guštin, još špeka, pršuta i graševine i potpuno netaknutoj prirodi gdje samo što nije otvoren pansion, te završavamo u Vrhovcu kod širokog spektra vina Elvisa Šoštara te na kraju i ajngemahtecu i još pet vina Stjepana Čuliga, kod kojeg konačno ima 14 kreveta u udobnim sobama, u kojima možete pošteno odmoriti čula i nepca, o želucima ni ne želimo pričati. Odmor junaka koji su preživjeli ovoliki hedonizam. Nitko se iz Ozaljsko-Vivodinskog kraja nije vratio gladan, kraj je prelijep, živ i s vrijednim ljudima koji su konačno krenuli ozbiljno baviti se vinima. Još kad vidite zalazak sunca iznad crkve Svetog Lovre, jednostavno ćete se morati češće vraćati...

Vivodinska graševina je na svakom stolu uz domaće plodove tora, odmah za njom slijede, rajnski rizling, sauvignon, chardonnay, sivi pinot, frankovka i vrlo lagan i nježan muškat žuti, redom okićeni brojnim medaljama na raznim natjecanjima.

I zato, iznenadite sami sebe i zaputite se u avanturu preko Ozlja, Vrškovca, Vivodine, Lovića i Vrhovca i otkrijte prekrasan krajolik, drage ljude i sjajna vina. Uz specijalitete kod Frlana i noćenje i druženje u restoranu kod Stjepana Čuliga – dugo ćete imati o čemu pričati i hvaliti se na instagramima... Vivodina je nova Toscana, vi(vo)dimo se!