Fileki su omiljeno, gotovo nacionalno jelo i u Makedoniji, pa se navijači bitolskog Pelistera zovu Škembari (škembe čorba), dok se kod nas ipak ne mogu pronaći tako često. Razlog je što podgrijani gube na toliko poželjnoj čvrstoći i otpornosti, a o miomirisima da ne govorimo. Uglavnom, danas i nije baš lako pronaći kvalitetne, guste, ne začinima ubijene i izmrcvarene fileke, a k tome da su na meniju onoga dana kad nema direktora na poslu pa si možemo priuštiti pauzu za gablec dulju od pola sata.
Tako da ipak nisam uspio nagovoriti si najdražeg kolegu da ode sa mnom u svježe preporučenu zalogajnicu Dobar tek na okretištu starog Samoborčeka, kod Mrzle pive u novoj Adžijinoj, iza stadiona NK Zagreb. No, s filekima nisi sam, iako su fileki za dvoje, istraživačko novinarstvo isijava iz mene i tako sjedam na terasu među tridesetak užurbanih istomišljenika. Više nego uljudni gazda, konobar i konobarica trčkaraju među gostima, časte rundama, pa sam i ja, ni kriv ni dužan dobio šljivu dobrodošlice.
Jedan Tomislav i fileke, prosim – naručujem, ali mojeg omiljenog filečkog piva nema, pa konobarica nudi Velebit i donosi ga uz čašu Pana. Još da je na računu bilo Karlovačko i imao bih kvatrologiju domaće pivske scene, ni 100 metara zračne linije od divne pivnice Medvedgrad i isto toliko do sjajne pečenjare/zalogajnice Magazinska klet. A kako je tek malo niže Korčula, i ona ćevapara kojoj uvijek zaboravim ime... Uglavnom, plodan kvart ta Trešnjevka! Ulazim u Dobar tek, a drugu polovicu lokala koja se zove Samoborček, ćemo obraditi neki drugi put.
Kušam prvo bez parmezana, iako volim staviti taj nadomjestak talijanskog savršenstva kojeg uvijek zovu tim imenom, umjesto klasičnim sirmo ribancem. Tvrdoća zadovoljava, količina svakako, dvije vrste kruha isto. Slanoća perfektna, ali fali malo žestine, ljutine, šmeka, dok je juhica nekakva pregusta smjesa rajčice i sira, i više vuče na fondue, a ne na klasičnu filekušu koja bi po mom skromnom mišljenju ipak trebala biti mrvu rjeđa i onako bakrene boje luka i konjaka. Uglavnom, pojelo se bez zadrške, malo je više vuklo na bolonjez nego na fileke, ali bez previše ostalih zamjerki.
Gazda nudi besplatan gemišt dečkima koji tužna lica odbijaju žureći na posao, ja dovršavam sjajan tamni Velebit i polako idem na posao. Trebali bi svima uvesti pauzu za gablec u nekoj zagrebačkoj zalogajnici, plaćeni. Nekako si bolje volje i orniji za rad kad se podružiš s ljudima. U to ime, Dobar tek nudi fileke utorkom i četvrtkom, dok ih konoba Blato – Zlinje nudi i češće, i to janjeće!
Redakcija se par dana kasnije uputila na prošireno testiranje nakon što nam je kolega došao i rekao – vodi me na fileke, sanjam ih od prvog dana godišnjeg! Konobar koji ima dva sata do penzije i mrzi cijeli svijet, obilata porcija i prekrasna boja uz plemenito vlažan i mekan kruh, bili su prvi dojmovi. Ostali nisu baš za priču, jer ili je kuhar imao slobodan ili jako loš dan, ili jednostavno nismo imali sreće – komad janjećeg povodca, vene, arterije, pluća, jetra, ali nigdje fileka.
Kao da je janko završio pod kosilicom. Uglavnom, okus i nije bio loš, fileki light, ili uvod u fileke, ali smo očekivali puno više za tih 35 kuna. Uglavnom, otvorili smo novu nišu, tripice, zalogajnice, gableci - punkufer.hr i dalje jede po kućama i očekuje vaše savjete. Upamtite, nismo potkupljivi, samo uživamo u svemu. Dobar tek vam!
Pročitajte obavezno i testiranje janjećih drobčića, oglavine i čokalica!
