Sjeverni i Južni pol na početku prošlog stoljeća bili su velika nepoznanica, a brojni istraživači željeli su biti prvi koji će ih osvojiti, te tako biti zauvijek zabilježeni u povijesti. Ne čudi stoga, što je vladao veliki interes za ove ekspedicije.
Među njima je bio i norveški istraživač Roald Amundsen koji je 1908. godine dobio brod "Fram“ na korištenje. Iako se prvotno namjerio na osvajanje Sjevernog pola, kada je čuo da su Frederick Cook i Robert Peary objavili da su prvi to učinili 1909. preusmjerio je svoj interes na još neosvojeni Južni pol no o tome nikoga nije obavijestio.
Roald Amundsen je brodom "Fram" krenuo prema Antarktici, a Južni pol osvojio je u nemilosrdnim uvjetima 14. prosinca 1911.
Psi za vuču saonica
Zemljopisni južni pol je određen rotiranjem Zemlje, nalazi se na zemljinoj osi, a ima položaj na zemljopisnoj širini od 90 stupnjeva južno. Ova je točka smještena na kopnu Antarktike na 2800 metara nadmorske visine.
Iskusan u ledenim ekspedicijama Norvežanin Roald Amundsen dvije je godine radio na konstrukciji posebnih skija za kretanje po snijegu i ledu. Norveški parlament odobrio mu je značajna financijska sredstva (75.000 krona), a stavio je i pod hipoteku vlastitu kuću kako bi brod opremio svim potrebnim stvarima za ovaj put.
Iako nisu znali da bolest skorbut izaziva manjak vitamina C u organizmu od koje su umirali mnogi moreplovci, Amundsen je znao da treba mnogo svježe hrane. Svoju je posadu opskrbio tuljanovim mesom i borovnicama, a naručio je i kombinaciju masti i bjelančevina po imenu "Pemmican" koja se koristila kao izvor energije za preživljavanje u divljini.
Zatražio je i stotinu pasa za vuču saonica s kojima se ukrcao na brod u lipnju 1910. godine, a svoju posadu obavijestio o cilju putovanja tek kad su stigli na portugalski otok Madeira. S njega je poslao i telegram Robertu Falconu Scottu i obavijestio ga o svojem naumu, jer je znao da engleski pustolov također želi titulu prve osobe na Južnom polu.
Tada je i službeno započela utrka za osvajanje ove ledene točke.
Ledena stvarnost i manjak hrane
"Fram" je pristao na Antarktik u siječnju 1911., a kamp "Framheim" Roalda Amundsena bio je otprilike stotinu kilometara bliži Južnom polu od Scottovog koji je do Antarktike došao na brodu "Terra Nova". Zbog niskih temperatura i nemilosrdnih geografskih uvjeta na Antarktici, istraživači su se mjesecima morali biti na jednom mjestu. Kada su se temperature popele na ugodnijih -17 Celzijevih stupnjeva, pokušali su se probiti do željenog cilja.
Sreća se Amundsenu osmjehnula u listopadu 1911. godine kada je ponovo pokušao osvojiti Južni pol s četvoricom pomoćnika Olavom Bjaalandom, Helmerom Hanssenom, Sverreom Hasselom i Oscarom Wistingom. Put su započeli 20. listopada 1911. s 52 pasa, a na Južni pol došli 14. prosinca s tek 16 pasa što je danas na svojem pretraživaču obilježio i Google. Svoj uspjeh su javno obznanili u ožujku 1912. kada su stigli u grad Hobart u Australiju.
Robert Falcon Scott na Južni je pol došao 34 dana kasnije te odmah shvatio da je zakasnio kada je vidio kako se vijori norveška zastava. Postao je tragični heroj cijele priče jer se nikad nije vratio s ove ekspedicije kao ni njegova posada koja je umrla od pothranjenosti i ozeblina.
U svojem dnevniku, koji je pronađen osam mjeseci nakon njegove smrti na kraju je napisao: Mislim da se više ne možemo ponadati nikakvoj boljoj sreći. Mi ćemo izdržati do kraja, ali smo sve slabiji, dakako, i kraj ne može biti daleko. Tako mi je svakako žao, ali čini mi se da više ne mogu pisati. Za ime Božje pobrinite se za naše obitelji.
