Prije trideset i više godina na kampiranje se išlo autom u koji bi se nekom nevidljivom silom naguralo toliko stvari da na kraju više ne bi stala ni konzerva mesnog doručka, a zatim bi se kretalo prema moru i stajalo često, da se kašljucajuća stojka ne bi pregrijala.
1934. godine Jugoslavija je dobila prvi neslužbeni naturistički kamp na otoku Rabu, a 1953. brojila je 18 kampova, od kojih je polovina bila u Hrvatskoj te su većinu gostiju činili domaći turisti. U osamdesetima je nastupilo zlatno doba kampiranja, s Istrom kao najpopularnijom destinacijom.
No, na odmor u prirodu odlazilo se i puno prije; u 19. stoljeću Britancima je kampiranje podrazumijevalo jeftino putovanje u društvu. Ocem modernog kampiranja smatra se Britanac Thomas Hiram Holding, koji je napisao prvi priručnik za kampere The Camper’s Handbook još 1908.
Kampiranje ga je oduševilo dok je još bio dječak, kad je s tristotinjak kolonista prešao nešto manje od dvije tisuće kilometara preko američkih prerija u volovskim kolima. Uz nekolicinu entuzijasta osnovao je grupu koja je poslužila kao temelj za neprofitne organizacije za kampinranje u Velikoj Britaniji.
Trend odmora u prirodi nastavio je rasti, što je potaknulo osnivanje prve međunarodne kamperske organizacije Fédération Internationale de Camping, Caravanning et de Autocaravaning, koja se bavi promicanjem slobode kampiranja.
Ostalo je povijest, a kako je nekoć izgledalo izležavanje u prirodi uz zvuke cvrčaka, pogledajte u galeriji.
