Terra magica, kako se tepa Istri, čuva mjesta na kojima vas neće preplaviti gužve i turisti; lokacije na kojima glavnu ulogu još uvijek igra priroda. Jedan od takvih kutaka pronaći ćete nedaleko od naselja Kožljak, na Labinštini, nedaleko od Plomina, u kraju čija je prošlost neraskidiva od ugljena, rudnika, industrije i teškog života.
Na prošlost podsjeća pruga podno Učke koja vijuga prema ušću Raše, sagrađena nakon Drugog svjetskog rata zbog potrebe rudnika. Danas je pruga Lupoglav Štalije atrakcija zbog svoje pijane dionice, svojeglavih tračnica koje kao da se žele istrgnuti od tla i pobjeći u nepregledno Čepićko polje. Po kolosijeku koji se nakrivio zbog urušavanja terena danas lunjaju psi, lovci na skrivene atrakcije, a nedavno je i pulski glazbenik Stjepan Hauser ondje zasvirao na violončelu. Jedan od najdužih tunela na pruzi je Vranje, koji je poslužio kao odlična kulisa za snimanje Winnetoua. Danas ga mahom istražuju planinari na ruti staze Vele drage ili obližnje pješačke staze Auranije.
Mračna prošlost
Pod lelujave tračnice može se i zavući ili pak sjesti na njih i u tišini, s pogledom na zelenilo zamišljati kako su nekoć ondje tutnjale parne lokomotive i vagoni s raškim ugljenom. O gradnji pruge Lupoglav Štalije odlučilo se 1948. godine, kada su i započeli "dobrovoljni radovi". Dionica pruge Raša - Kršan bila je puštena u promet već u prosincu iduće godine, a čitava je pruga završena i svečano otvorena krajem 1951. Od postaje Lupoglav pruga vodi usjecima, nasipima i tunelima, spušta se po obroncima Učke, dolinom Boljunščice, rubom Čepićkoga polja i dolinom Raše do Raškoga zaljeva.
Pruga koja savladava 400 metara nadmorske visine u tri godine izgradnje golim rukama, lopatama i dinamitom izbrojila je 52,7 km. Oni koji su na njoj radili prisjećaju se masovnih mobilizacija, žuljeva i gladi u mravinjaku ljudi, po vrućinama i hladnoćama. U pauzama su se družili, vicevima tjerali umor i razmišljali o tome kako ih nema tko zamijeniti u poljima koja su tražila sjetvu. Zbog neljudskih uvjeta u kojima je pruga nastajala postala je poznata i kao Istarski Sibir. Simbol nekog drugog, mračnog vremena napušten je 2009. godine, a i danas stoji kao svojevrsni podsjetnik da se takva prošlost ne bi smjela ponoviti.
Kamo na izlet? 10 mjesta koje vrijedi posjetiti od Gorskog kotara do Kvarnera i Istre
