U Vrgorcu se nazdravlja krepkim ljubičastim „koktelom“ od mladog crnog vina i kozjeg mlijeka. Stoljetna je to tradicija koja zaslužuje biti na popisu nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske.
„Tradicionalno se u vrgorskom kraju bikla spravlja nakon berbe grožđa. Osim u Vrgorcu, postojanje sličnoga pića zabilježeno je na području oko Mosora i Biokova, te na otocima Braču, Hvaru i Korčuli, a dok se na kopnu uglavnom koristi naziv „bikla“, otoci bilježe i nazive „hmutica“, „hmuntica“, „mliko i vino“, „mućkalica“, „smutica“ i „sumutva“ ispričali su nam u Turističkoj zajednici Grada Vrgorca.
Vrgorčani kažu da se kod njih bikla pije od „pamtivika“, a najbolje grije za prohladnih večeri. Priprema se tako da se provrelo vino miješa s mlijekom. Pritom je važno u posudu najprije uliti vino pa dodati mlijeko i polagano miješati u smjeru kazaljke na satu sve dok se ne dobije boja ciklame. Miješanje je vrlo važno da bi se zadržala glatka struktura. Na sedam dijelova mladog crnog vina idu tri dijela kozjeg mlijeka.
„Pilo se iz posude u kojoj se mutilo, a kad bi se ljudi sastali i zabiklili govorilo se: 'Evo nami naše loze i naše domaće koze!' Danas se bikla u Vrgorcu najviše čuva i njeguje kroz manifestaciju – Biklijadu na kojoj se mošt najprije miješa s neprokuhanim kozjim mlijekom.
Takva bikla je slaba pa je piju i mladi, a vrenjem mošta i zrenjem vina daje bikli jača svojstva i takva se pila do završetka vrenja vina.
Piće boje ciklame imalo je važno mjesto u ishrani na južno-dalmatinskim otocima i Dalmatinskoj zagori, naročito u teškim životnim uvjetima kad je njeno krepko svojstvo bilo važno za preživljavanje.Osim što vraća snagu i daje energiju, bikla je navodno i afrodizijak.
Prema legendi Bikla se prenijela u Zagoru s otoka Hvara i Brača koji su bili grčke kolonije, a prema kulinarskim istraživanjima književnika i gastronoma Veljka Barbierija, biklu su pili stari Grci koji su prije napada na Troju pili piće od vina, mlijeka i krvi“, kažu u Turističkoj zajednici Grada Vrgorca
Dani bikle i Biklijada u Vrgorcu traju tijekom rujna i listopada, od berbe grožđa i prvog mošta do Svih svetih i Martinja kada obično prestaje vrenje vina.
