Sto godina stara Palača Chittaranjan izgrađena je za Mysoresku princezu, maharadžinu sestru. Potom ju je obitelj prodala filmskoj kompaniji i nastao je "Premier Studios", lokacija za snimanje brojnih filmova. Nakon požara koji je izbio na imanju, ono je napušteno, a 1970-ih pretvoreno je u The Green Hotel u kojem danas odsjedaju posjetitelji iz cijelog svijeta.
Predivno drveće, vrtovi, travnjaci, pergole krase ovo imanje koje je zaista oaza mira. The Green Hotel podupire održivi turizam pa tako u svom poslovanju koristi solarnu energiju, recikliranu vodu za vrtove, a podupire i lokalnu ekonomiju prodajući suvenire, odjeću i obuću koju su izradili lokalni zanatlije.
Osim iznimnog okružja i uređenja, ovaj hotel poseban je po još nečemu. Svojoj gastronomskoj ponudi. Brojni lokalci ovdje će otići na finiju večeru, a turiste oduševljava tradicionalna indijska hrana.
Tako smo se Ružica i ja uputile na "fensi" indijsku večeru. Uzele smo pakoru, povrće uvaljano u tijesto od slanutkova brašna, prženo u dubokom ulju, potom običnu rižu, dahl i rahitu (jogurt). Koje je povrće bilo u pitanju, ne bih znala reći, ali bilo je fantastično. I ljuto. Ekstra ljuto.
Naivno sam uzela griz pakore bez riže i počela rigati vatru. Zato je u Indiji najsigurnije, što god da naručite, uz to uzmete i običnu rižu, koja neće biti začinjena, i dahl koji će ublažiti ljutinu glavnog jela. Uglavnom uz sve paše i rahita, osvježavajući jogurt u kojeg se stavlja raznoliko povrće, a ovdje smo jele najbolju rahitu u Mysoreu.
Gastronomska ponuda Green Hotela jedna je od skupljih u Mysoreu pa smo večeru platile 770 rupija, odnosno 70-ak kuna. Ne po osobi. Obje. Uz dvije porcije riže i dahla, jedne porcije pakore i rahite, popile smo i sok od ananasa, a konobar je bio tako simpatičan da smo mu ostavile i bakšiš od 200-tinjak rupija. Zaslužio je.
