Nekada davno, dok je količina jaja u kućanstvu ovisila samo o dobroj volji kokoši nesilica, a ne o industriji, s obzirom na to da zimi one često i nisu bile "od volje", ove namirnice jednostavno ne bi bilo i po čitavu zimsku sezonu.
Kokoši zimi nesu malo ili ne nesu uopće. To je povezano s količinom danjeg svjetla, pa bi s proljećem, nakon višemjesečne nestašice, jaja bila pravi pokloni. Toliko su bila vrijedna i cijenjena da su se i mnoge isplate vršile u jajima, za plaću su ih primali i župnici, i činovnici, i posluga.
Simbol života
Jaje je bilo cijenjeno i u poganskoj tradiciji kao simbol novog života, a proljetni ekvinocij, kao dan pobjede svjetlosti nad tamom, bio je najveće godišnje slavlje. Kršćanstvo je tu nešto kasnije malo pomaklo datume Isusova rođenja i smrti kako bi se Uskrs kao slavljenje pobjede svjetla nad tamom, stopio sa starim poganskim običajima koji su još živjeli u narodima, prije svega zato što su bili neodvojivo povezani s prirodom i njezinim ciklusima.
Zašto je zec simbol Uskrsa?
Iako nam zečevi sada nisu tema, svoje su mjesto u uskrsnoj simbolici zaslužili također zbog poslovične plodnosti koju su cijenili i pogani. Plod i plodnost povezani su kasnije u mit prema kojem jaja ne nosi kokoš, nego zec, i obično ih skriva u vrtu ili kući. Prvi je uskrsni zec, Osterhase, tako donio jaja u 17. stoljeću negdje u Njemačku i otad ih se viđalo sve više diljem Europe.
Vratimo se na jaja i njihovo mjesto u najvećem kršćanskom blagdanu. Već smo spomenuli da je Crkvi bilo jednostavnije prihvatiti i malo promijeniti neke poganske običaje nego se boriti protiv njih, pa je tako prihvatila i jaje. Čest običaj kotrljanja jaja nizbrdo objašnjavat će se, primjerice, kao simbol odmicanja kamena kojim je bio zatvoren Isusov grob.
Zašto bojimo jaja?
Jaja su se ukrašavala odavno i mnoge, pa i one izumrle, kulture njegovale su tradiciju ukrašavanja jaja. U Africi su pronađena ukrašena jaja stara 60 tisuća godina, a u grobnicama starih Sumerana i Egipćana pronađena su nojeva jaja od zlata i srebra. Kao uskrsna tradicija, ukrašena jaja spominju se od 13. stoljeća.
U korizmi su, vjeruje se, jaja bila zabranjena hrana, pa bi ih ljudi bojili i ukrašavali kako bi još svečanije obilježili kraj pokore i posta. Rani kršćani u Mezopotamiji bojili su jaja u crveno kako bi se prisjetili Isusove prolivene krvi, a kako Crkva nije imala ništa protiv tog običaja, ukrasi su postajali sve složeniji, a jaja sve šarenija, pa su se počela i poklanjati drugima.
Toliko je jeftina da je rasprodana: Prijenosna kućica koja se prodavala na Amazonu
Ukrasna, nejestiva jaja počela su se izrađivati u 17. i 18. stoljeću. Oblačila su se u razne materijale, karton i saten, a bila su punjena sitnim darovima i slatkišima. Vrhunac i mode i umjetnosti ukrašavanja jaja i danas predstavljaju jaja Carla Fabergéa iz 19. stoljeća, izrađena za ruskog cara i caricu, prikladno ukrašena i - neizrecivo skupa.
Moramo još samo spomenuti i čokoladna jaja koja su se pojavila kada je savladana tehnika oblikovanja čokolade – u drugoj polovici 19. stoljeća. Kinderova ideja i ne djeluje više tako revolucionarno, zar ne? A sva kasnija i današnja farbanja, ispuhivanja i raznorazna ukrašavanja samo su nastavak bogate tradicije koju rado prihvaćaju štovatelji prirode, vjernici, kreativci i ljubitelji čokolade.
15 tisuća razbijenih jaja: Ovako se slavi početak proljeća na jugu Francuske
