U Andaluziji na jugu Španjolske, na brdu visokom 252 metra dvorac Almodóvar već 13 stoljeća nadzire putove prema samo 24 kilometra udaljenoj Kordobi, promet na nekad davno plovnoj rijeci Guadalquivir i mjesto Almodovar del Rio koje se nalazi podno njega.
Zbog svojeg je strateškog položaja kroz povijest bio od velike važnosti za Kordobu, a danas, u mirnija vremena, spektakularni pogled na čitavu dolinu rijeke svoju je obrambenu funkciju preokrenuo u turističku. Dvorac se okušao i u filmskim vodama, naime, "glumio" je u 7. sezoni Igre prijestolja.
Prvu obrambenu građevinu na ovome mjestu sagradili su Rimljani u antičko doba, ona nije sačuvana, ali na njezinu su mjestu 760. godine Mauri podigli utvrdu koja se i danas prepoznaje u tlocrtu dvorca. Njegovi zidovi i kule pričaju priče o različitim kulturama, vjerama i mnogim vlasnicima koji su se izmijenili na ovom brdašcu iznad Guadalquivira.
Dvorac je u srednjem vijeku nekoliko puta nadograđivan. U 13. stoljeću na samim ulaznim vratima umro je njegov posljednji arapski vlasnik, maurski kralj Abed Mohammed de Baeza, a utvrda pada u ruke kršćana te postaje posjed Fernanda III. Sveca.
Njegov je kasniji vlasnik, Alfonso XI. Pravedni obnovio ga je i proširio u 13. stoljeću, a nakon njega i Pedro Okrutni. Na sljedeću je renovaciju dvorac čekao do početka 20. stoljeća kada se u pothvat života upustio njegov tadašnji vlasnik, svjetski putnik, avanturist i kolekcionar, 12. grof od Torralve, sa svojim prijateljem, arhitektom Adolfom Fernandezom Casanovom, koji je obnovio i katedralu u Sevilli. Projekt je trajao 36 godina, na obnovi dvorca radilo je čak 800 radnika - praktički su sudjelovali svi stanovnici obližnjeg Almodovar del Rio, što je i spasilo taj gradić od opće ekonomske nesigurnosti toga vremena.
Castillo del Almodóvar svojim slikovitim kulama danas privlači turiste koji obilaze Andalauziju i upoznaje ih s njenom uzbudljivom poviješću. Iako je u privatnom vlasništvu, otvoren je za posjetitelje koji ga za cijenu od 10 eura mogu razgledati samostalno ili se pridružiti grupnom obilasku.
Klasični muzejski postav obogaćen je suvremenom tehnologijom i 3D projekcijama, a posjetitelji mogu ručati u Taberni unutar dvorca ili kupiti sitnice za uspomenu u suvenirnici. Nezaboravan doživljaj nude dramatizirani obilasci dvorca i viteški domjenci koji se u njemu periodično organiziraju.
U okolici su brojne pješačke staze s kojih puca pogled na prirodna bogatstva Andaluzije jednako kao i u njezinu prošlost, a dio obilaska svakako bi trebalo posvetiti lokalnoj gastronomiji. Ona se temelji na divljači, posebno zečevima i prepelicama, a specijaliteti su gazpacho, varivo od boba, miga, mesne okruglice u šunki, šparogama i čičku, meringa i vinske krafne.
Mjesta iz stvarnog života koja izgledaju kao da su iz svijeta Harryja Pottera
