Sali je luka i najveće mjesto na Dugome otoku, na samom njegovom jugu. Gleda prema zadarskim otocima, a ne prema otvorenu moru, broji više od 700 stalnih stanovnika i u povijesnim se izvorima pod tim imenom prvi put spominje 1105. godine. Kad smo već kod imena, moramo proći osnove. Naime, "Sali" je u množinskome obliku, pa ćete ga sklanjati kao riječ "stvari" i govoriti da ste bili "u Salima" (ili "u Sali", poput domaćih koji koriste samo taj oblik), ali nemojte da vas netko čuje da kažete da ste "u Saliju".
U Sali možete stići izravnom brzobrodskom linijom iz zadarske luke ili pak trajektom iz Gaženice do Brbinja ili Zaglava pa dalje cestom. Zbog blizine Kornata i Telaščice, ljeti ćete ovdje sretati mnogo turista, a jug Dugog otoka osobito vole nautičari. Ljubitelji aktivnijeg odmora mogu u Salima iznajmiti brodicu, bicikl ili skuter i na taj iskusiti ljepote samog mjesta i cijelog Dugog otoka, a postoji i taksi služba koja zaineresiranima nudi vožnje po cijelom otoku.
Sali su prepoznatljivi po svojim kamenim kućama što su se stisnule jedna uz drugu i ponosno iz prvoga reda prkose moru i vjetrovima i čuvaju ugođaj malenoga ribarskoga mjesta. Sve promjene događaju se negdje iza njih, kad se mjesto počne uspinjati u brdo krivim uličicama preko stoljetnih maslinika u Saljskom polju koje su navodno posadili još stari Grci i koji se ne nazivaju bez razloga "maslinovom šumom", sve do druge velike saljske uvale, poznate po stjenovitim plažama.
Saljani su od davnina bili vješti i cijenjeni ribolovci, na što kao pečat na kraju uvale podsjeća tvornica ribljih konzervi, otvorena još prije više od sto godina.
U Salima se vrijeme u sezoni broji po dolasku broda i po suncu. Iz hlada nekoliko kafića na obali pomno se prati tko je stigao na otok, a tko s njega odlazi. I zašto. U njima opušteno prolaze i večeri, uz domaće vino i šalu. O, a Saljani imaju smisla za šalu.
Šetnja uz more lijepim saljskim portom obavezna je barem dvaput u danu, ujutro i predvečer. Na svakih nekoliko koraka, otvara se nova pozornica autentične otočke atmosfere. Kad pristane katamaran iskrcani se užurbano kreću prema svojim Saljskim odredištima, obučeni za grad, s koferima i vrećicama, jasno odudarajući od ležernosti Sali.
Prije nego što sunce bude visoko, treba obaviti sve, a u luci, pred ljekarnom i bankomatom, trgovinom i naravno na tržnici, uvijek ćete sresti nekoga s kime ćete moći prokomentirati sve novosti u Salima, na otoku i uopće u svijetu.
A kada sunce upeče, rivom prolazi samo onaj tko mora (a po takvom se suncu rijetko što mora). Uostalom, sve što biste mogli morati radi dvokratno. Prži odozgo, prži od kamena pod nogama i odbija se od zidova kuća. Zaklonjene uličice u drugom redu postaju tajno mjesto susreta onih koji se ne odmaraju nakon ručka, a nisu spas potražili na moru.
A da je odmor bitan, Saljani se podsjećaju i uče svoje goste svakodnevno. Predvečer, kad vrućina popusti, a dućan opet počne raditi, još se jedna saljska pozornica otvara u najuvučenijem dijelu luke, na proširenju podignutom od rive baš poput prave pozornice, označenom crno-žutom trakom, koja osigurava vidljivost u svim uvjetima, i s velikim natpisom: "Linčarnica". Na linčarnici vrijede jasna pravila: ovdje se ne spominje priša, problemi, ovdje se ne trguje i ne smije se biti živčan. Na Linčarnicu se dolazi uživati, promatrati, družiti ili samovati, što god želite, zapravo, sve dok ste pozitivni i opušteni.
A ljetne su noći u Salima duge i isprekidane smijehom. "Saljsko kulturno ljeto" jednom tjedno donosi gastro-glazbeni program ili kakvu drugu kulturnu poslasticu, na ribarskim noćima Saljani će vam ponuditi ribu i plodove mora spremljene na tradicionalan način, a možete i birati biranje najbolji brudet. Ali vrhunac ne samo ljeta, nego i čitave godine, najveća je, trodnevna fešta "Saljske užance" koja se održava prvi vikend u kolovozu. Na dan fešte svijet pristiže u Sali čitav dan, brodovima, barkama, iz drugih mjesta na Dugom otoku - samo se odjednom, vama iza leđa, pojavi rijeka ljudi.
Kada se negdje iz mjesta začuje tu-tu, tu-tu-tu, to dolazi Tovareća mužika, momci svih generacija, u najboljim košuljama, prolaze kroz Sali i pušu u rogove, lupaju u najrazličitije kućne predmete i na kraju – ulaze u more svirajući dalje sve dok su im glave iznad vode… a onda je kraj.
Sali je veliko mjesto, pa u njemu možete naći desetak restorana s najraznovrsnijom ponudom, nekoliko trgovina, bankomat, policijsku stanicu, pekarnicu, ljekarnu… i knjižnicu.
Nije to bilo kakva knjižnica. U ovu se knjižnicu trči i ljeti i zimi, djeca je obožavaju i odavde otkrivaju svijet, a i odrasli sve češće zalaze po štivo, na čašicu razgovora ili na film, koncert ili kakav drugi od brojnih programa koji se ovdje priređuju.
Knjižnica je središte Sali, a njezini članovi žive u 105 gradova diljem svijeta. Donedavno malena (sada mnogo veća jer se proširila i u susjednu zgradu stare pošte), šarmantno prenatrpana, doslovno od poda do stropa, ne samo knjigama, već svime što bi moglo biti važno.
U nekom kutu, da se netko slučajno preko njega ne spotakne, naći ćete teleskop, a odmah do ulaza, a ponekad i ispred njega, stoji pijanino za koji može sjesti tko god želi i kada god želi, uz koji se ljudi od mase turista koji se međusobno ne poznaju i koje veže tek ta jedna pjesma koja u tom trenutku svira pred nekom knjižnicom na otoku, pretvaraju u prijatelje koji dijele jedno rijetko lijepo iskustvo. Priča se i da je neka studentarija iz Zagreba u knjižnici i spavala kada im je nevera pokvarila planove o kampiranju, a spasio ih je Ante.
Ante Mihić, voditelj je i ravnatelj knjižnice od 2000., kreativna snaga čitavog mjesta, čovjek nevjerojatnih ideja, ogromnog duha, još većeg osmijeha i silne volje. Ante je od jedne obične knjižnice na jednom otoku napravio dnevni boravak, mjesto na kojemu ljudi razglabaju o najuzvišenijim idejama, mjesto gdje se nalaze prijatelji, gdje je popiti kavu ujutro ugodnije nego u bilo kojem kafiću i odakle je predvečer u tišini tako lijepo promatrati ljude na rivi.
Jer mjesto su na kraju uvijek - ljudi.
Kako doći:
Trajekt Zadar – Brbinj; katamaran Zadar – Sali – Zaglav, katamaran Zadar – Božava – Zverinac.
Gdje odsjesti:
Hotel Sali ili privatni smještaj.
Gdje sjesti:
Restoran Toni, Spageritimo, Garoful Cookhouse, Adagio, Konoba kod Sipe, Restoran Bočac, Forkera, Konoba Marinov Magazin, Konoba Trapula
Što vidjeti:
Crkva Sv. Roka i crkva Sv. Nikole, župna crkva Uzašašća Marijina iz 15. stoljeća s raskošnim drvenim oltarom iz 17. stoljeća i natpisima na glagoljici i glagoljični nadgrobni spomenici. Gotičko-renesansna palača Rančić, renesansna Gverini, barokna Petricioli.
Što doživjeti:
Saljske užance i tovareća mužika, Linčarnica, Knjižnica Sali.
Na vrhu litice: Mjesto na Kvarneru s 54 stanovnika, barem dvostruko više mačaka i pogledom od kojega zastaje dah
