Laru Černicki i Stašu Forenbahera, autore hvaljenih knjiga "Kratke šetnje u prošlost", "Starim cestama do mora" i "Starim cestama preko Velebita", te su zaboravljene ceste dovele na Sjeverni Jadran, zbog čega mi možemo uživati u njihovoj najnovijoj knjizi "Kvarnerski otoci pješice i biciklom" - preciznom, temeljitom i divnim fotografijama opremljenom vodiču, ponovno u izdanju Libricona.
Knjigu će predstaviti u četvrtak 22. veljače u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu, a za drugo predavanje u okviru programa Putnička klasa pripremili su puno lijepih slika, korisnih informacija i prijedloga za šetnje i lagano bicikliranje, ali i pokoje iznenađenje – čak i za one koji misle da dobro poznaju kvarnerske otoke. Oboje oduvijek vole prirodu i boravak na otvorenom, a njihove su šetnje lagane, ležerne, s puno stajanja, puno gledanja, promatranja, razmatranja, fotografiranja i uživanja. Izleti ih najčešće vode do lijepih mjesta o kojima otkrivaju davno zaboravljene priče i do kojih ucrtavaju neke nove rute.
Put do Kvarnera
Sve je počelo, govori nam Stašo, toliko davno da se teško i prisjetiti. "Gorski kotar uvijek je imao važno mjesto u mojem životu, tata me je tamo vodio kad sam bio mali, pa i djed koji je bio Fužinarac. I uvijek su se spominjale stare ceste, Karolina koja je išla kroz Fužinu (kako se to lokalno kaže), pa Lujzijana i Jozefina... "
Najnovija knjiga logični je nastavak prethodnih, onih o starim cestama koje iz unutrašnjosti vode preko Gorskog kotara i Velebita, nadovezuje se Lara. "One su nas dovele do mora, točnije do Kvarnera." Ali postoji i praktičan, komercijalan razlog za njihov odabir. Kvarnerski otoci nadomak su Rijeke i relativno blizu Zagrebu, pa su se nadali da će i zato zainteresirati širu publiku.
Dvije su godine istraživali te otoke i obilazili ih starim putovima i kozjim stazama. Iako su ih već poznavali, često su se vraćali ciljano, da provjerie što se izmijenilo, popune rupe i naprave dobre fotografije. "Iznenađenja su obično čekala na malim otočićima na kojima dotad nismo bili. Meni su najuzbudljiviji tragovi davne prošlosti na zabačenim otočićima: ruševine prapovijesnih gradina, rimskih vila i slične stvari. Tada shvatite da se prije nekoliko tisućljeća na tim mjestima živjelo intenzivnije nego danas" kaže Stašo, a Lara priznaje da su dugo mislili da su srednjodalmatinski otoci najljepši.
"Kvarner se razlikuje od Dalmacije, no posjeduje posebnu čar. Kada smo počeli sustavno obilaziti Krk, Cres, Rab i Lošinj, uvidjeli smo da su oni ne samo jednako privlačni, već vrlo raznoliki i bogati povijesnim znamenitostima. Za nas je jedno od otkrića bio nenaseljeni otok Prvić. Često smo ga gledali s Krka i zamišljali kako bi bilo šetati po njemu. Izgleda pomalo nestvarno. Čitav otok je jedan golemi pašnjak podijeljen kilometarskim suhozidima na četiri podjednaka dijela koji pripadaju različitim zajednicama krčkih stočara. Na njemu već stoljećima ne živi nitko osim podivljalih ovaca i bjeloglavih supova. Sav je obrastao u kovilje, travu koja krajem ljeta vijori na vjetru kao vilina kosa. Drugo veće otkriće bili su mrgari na otoku Krku. To su suhozidne ovčare s tlocrtom u obliku cvijeta. Gradili su i njima se služili pastiri iz tri mjesta Bašćanske doline: Baške, Batomlja i Jurandvora. Ukupno ih ima deset, a sedam ih se još uvijek koristi. Ti golemi kameni cvjetovi remek-djela su pastirskog suhozidnog graditeljstva. "
Kako knjiga sazrijeva
Knjiga je podijeljena u četiri velike cjeline koje nose nazive najvećih kvarnerskih otoka. Ona je zapravo – kao i ostale – priručnik, vrlo temeljit, iscrpan i detaljan, a ne putopisno štivo, iako Lara tvrdi da je za nju i ova knjiga romantična jer su takvi predjeli koje su obilazili. I Stašo se nada da su ipak uspjeli dočarati barem dio baš te romantike koja često prati njihove šetnje i bicikliranja.
Ipak, da bi se knjiga poput ove rodila, puno je posla na terenu, a još više prije i poslije toga kod kuće. A to ide ovako: "Ja prikupljam podatke iz literature i s interneta i pišem prvu verziju teksta", objašnjava Lara."Stašo je zadužen za izmišljanje ruta, kartografiju i GPX tragove. Oboje fotografiramo i oboje puno puta prolazimo kroz tekst sve dok nismo zadovoljni. Zajedno radimo na konačnom oblikovanju knjige, a to je prilično komplicirano jer glavni tekst prate stotine fotografija i mnogo kratkih tekstova sa zanimljivostima i informacijama. Knjiga nije gotova dok nismo s njom zadovoljni i dok ne osjetimo da je sazrela. Danas posvuda caruje brzopletost i površnost. Ne želimo da naša knjiga bude takva. "
Stašo uživa u crtanju zemljovida i ruta i smatra to zabavnim nastavkom putovanja. Sami rade i skicu zahtjevnog prijeloma. "A i prije odlaska na teren treba napraviti opsežna bibliotečna istraživanja, tako da posla ima puno, nisu to samo kratki vikend-izleti. Često treba na isto mjesto otići više puta, da se nešto provjeri, snimi bolja fotografija ili pronađe bolja ruta", nadovezuje se Stašo.
Knjiga je pisana za "obične" hodače i avanturiste. "Nekad smo bili alpinisti, speleolozi, osvajači visina i dubina, svjetski putnici...", prisjeća se Stašo. "Sve u svoje vrijeme, to je sad već davna prošlost. Nakon što ste ispitali jednu vrstu svojih granica, treba naći nešto drugo za ispitivanje. Za nas je to sada istraživanje i pisanje knjiga." A hodači, planinari i biciklisti rekreativci u ovoj će pronaći ideje i za kraće i lakše, dulje i teže izlete, za mlađe i za starije, za one s iskustvom, kao i za one bez njega. "Tko krene u šetnju ili vožnju biciklom nekom od naših predloženih ruta neće se odviše znojiti, neće se lako izgubiti, adrenalin mu neće porasti i sigurno neće morati ispitivati vlastite granice", ohrabruje Lara buduće šetače.
O otkrićima i tajnama
Od svih mjesta i mjestašaca koja su istražili na kvarnerskim otocima, nije im lako izdvojiti najdraže. Lara ipak ističe Prvić: "Tko voli brda, kamenjar, golet, pustoš i velika prostranstva, oduševit će se“, a onda i Unije: "Dugačko bijelo žalo, bistro more, neobično pjeskovito polje i pregršt povijesnih zanimljivosti samo su neki od razloga da posjetite taj otok." Na Cresu su je osvojili nekadašnji pastirski stanovi, oronule srednjovjekovne crkvice, gromače, lokve i kapelice krajputaši. Stašo pak odgovara bez puno razmišljanja: "Ja sam se zaljubio u Unije. Odmah bih tamo kupio kućicu kad ne bi koštala deset milijuna nečega. "
Pitamo ih događa li im se da neki draguljčić koji otkriju požele sačuvati samo za sebe, kao tajnu, i ne otkriti ga svijetu. "S jedne strane, knjige očito pišemo u želji da podijelimo svoje uživanje s drugim ljudima. S druge strane, grozim se današnjeg masovnog turizma i njegove bezdušne komercijalizacije svega. Imam dovoljno godina da mogu reći kako je putovanje prije nekoliko desetljeća bilo neusporedivo bogatiji doživljaj od putovanja danas. Zato ponekad sebično mislim da je bolje zatajiti male skrivene bisere koji su nam još preostali", priznaje Stašo.
Lara ipak smatra da si ne mogu prisvojiti lijepa mjesta: "Nismo sami na svijetu. Ono što se nama svidjelo, sviđa se i drugima. Dapače, stalo nam je da i drugi za njih znaju. Žalosno je jedino što ih ne možemo sve takvima sačuvati. Ponekad s ogorčenjem ustanovimo kako je bagerom razrovan neki stari put, kako su napuštena sela još više urušena i zarasla u šikaru, kako je neka crkvica nestručno obnovljena, ili je netko podigao ogradu oko svog posjeda i time svima zapriječio prolaz."
Još je puno mjesta koja tek čekaju da ih otkriju i na koja žele otići. A neka su "usput" zavoljeli pa im se često i rado vraćaju. "Takve su šetnje na otoku Krku, obalnim puteljcima, iz uvale u uvalu, između nasada smilja i kadulja, do osamljenih i ruševnih crkvica. Osobito su romantične u proljeće i ujesen kada ista mjesta izgledaju posve drugačije nego ljeti. S malo sreće, mnoge uvale i plaže biti će samo vaše, za blagih dana hodanje je ugodno, a more je ujesen još dovoljno toplo za kupanje", sanjari Lara. Stašo dodaje i da će ionako putovati dok god budu mogli. Pa, zašto ne pisati knjige o tome? "Zasitili smo se osvajanja visina i dubina, pa smo izmisliti neki drugi povod za odlazak na izlet", smije se Stašo.
A kamo dalje? - pitamo ih za kraj. Lara nam otkriva da je puno toga o čemu bi htjeli i uživali pisati. "Rado bismo pisali i o starim cestama kroz Dalmaciju, ili o dalmatinskim otocima, ali za to bismo se morali preseliti. Razmišljamo o Žumberku koji dobro poznajemo i volimo. Možda na red prva dođe Istra. I ondje smo proveli mnogo vremena. Istra je toliko bogata prirodnim zanimljivostima i povijesnim znamenitostima da će biti teško odlučiti što od svega toga uvrstiti u knjigu, a da ne bude predebela." I Stašo razmišlja slično i sažima: "Imamo različitih ideja, ali iz praktičnih razloga ograničeni smo na prostor koji je relativno blizu mjestu na kojem živimo, a to je Zagreb. Sve drugo koštalo bi mnogo. Dragi sponzori, slobodno nam se javite... "
Aktualno
Strast prema daljinama: Čaroban svijet kretanja mladog putnika i fotografa Tonija Vranješa
