Mislite samo kako će se ulaz uskoro naplaćivati u Veneciji? E pa, prevarili ste se, jer se u jednom engleskom selu, kako donosi BBC, koji je nekoć bio u vlasništvu kraljeva, ulaz naplaćuje već sad. Ovo je priča o njemu.
Dva su, u najmanju ruku neobična znaka kako Clovelly, smješten na obali Devona u jugozapadnoj Engleskoj, nije uobičajeno primorsko selo. Prvi je da je jedini pristup moguć kroz centar za posjetitelje, u kojem morati platiti oko 80 kuna za odraslu osobu i 45 kuna za dijete. Drugo su - sanjke. Stoje mirno na vrhu popločane staze koja prolazi kroz strme gradske uličice s kolibama sve do luke Clovelly, 120 metara niže, spremne za sljedeći put kada se neki od stanovnika vrati iz trgovine i mora odvući svoje kupljene stvari kući.
Moglo bi se činiti neprikladnim posjetitelju koji prvi put dolazi, no i centar za posjetitelje, otvoren 1988., i sanjke, koje su uvelike zamijenile magarce do 1970-ih, načini su na koje se ova 1000 godina stara zajednica prilagodila modernim vremenima – sačuvavši i dio svoje prošlosti.
Ni danas u Clovellyju nema automobila (bilo bi prestrmo da im se pristup i dozvoli). Nema lanaca trgovina, nema buke prometa, nema svjetlosnog zagađenja. Umjesto toga, tu su popločane staze, kućice, mali čamci koji se ljuljaju na kamenom pristaništu iz 14. stoljeća, pčele i leptiri koji se hrane cvijećem i, gotovo posvuda, zvuk, mirisi i pogled na Atlantik.
"Preseljenje u malenu kućicu na rubu litice bilo je nešto što nikad nisam mogla zamisliti", rekla je Ellie Jarvis, koja je 2007. došla iz Londona u Clovelly na šest mjeseci kako bi pomogla voditi obiteljsku radionicu svile i nikada nije otišla.
"Ono što je tako lijepo i jedinstveno kod Clovellyja nisu samo popločane ulice i sve očite stvari koje vidite kao turist. Činjenica je da živite u simbiozi s prošlošću."
A ta povijest, seže daleko, daleko. U 11. stoljeću, kada je uvršten u Knjigu sudnjeg dana, najstariji javni zapis u Engleskoj, Clovelly je bio u vlasništvu Williama Osvajača. Kralj je kasnije dao selo svojoj ženi Matildi od Flandrije, prvoj okrunjenoj engleskoj kraljici. Još uvijek je zadržao neobičan ugođaj prošlih vremena – velik dio razloga zašto je bio glavna lokacija za filmove Razum i osjećaji (2008.) te Književno društvo Guernseyja i društvo pite od krumpirove kore (2018.); te zašto je stoljećima selo inspiriralo umjetnike i pisce od JMW Turnera do Charlesa Dickensa.
Međutim, rijetki su vidjeli Clovellyja kao veću muzu od romanopisca i pjesnika iz 19. stoljeća Charlesa Kingsleya, koji je ovdje živio kao dijete.
"Sada kad si vidjela dragi stari raj, znaš što je bila inspiracija mog života prije nego sam te upoznao", napisao je svojoj supruzi nakon njezina prvog posjeta 1854. godine.
Istina je da postoje, naravno, i druga slikovita, povijesna ribarska mjesta u okolici koja možete posjetiti bez plaćanja ulaznice. Ali ono što se na prvi pogled čini autentičnim, ne mora biti takvo kad u njega uđete. Mnoga su idilična mjesta izgubila dio šarma zbog brojnih apartmana, ostavljajući ih prepunima turista ljeti i ispražnjenima izvan sezone.
U Clovellyju, gdje oko 300 ljudi živi u 83 kolibe u selu, iskustvo je suprotno. Prođite pokraj centra za posjetitelje i njegove suvenirnice i srest ćete sigurno neke od stanovnika ovog mjesta.
"Ovdje živi prava zajednica", rekla je Cass Mcfarlane, koja se ovamo doselila u jesen 2021. iz Londona i vodi slastičarnu u Kingsley Cottageu, malom muzeju posvećenom piscu.
"I to je aktivna, živahna zajednica, iz svih dobi i društvenih slojeva. Uvijek možete nekoga vidjeti i popričati", kaže.
Ipak, i ovo je selo u jednom trenutku bilo na rubu propasti, no izgradnjom centra za posjetitelje i naplatom ulaza – odjednom je živnulo. Iako je postojao strah kako će naplata ulaza selo možda potpuno uništiti, upravo ga je ona izvuklo i dan danas čini značajan izvor prihoda.
Iako je posjetiteljima lako zaboraviti, Clovelly je puno više od sela. Uključuje 700 hektara šume, tri velike farme, radnu luku, vrtove, pa čak i pilanu. Sve to donosi izazove – od odumiranja šuma do nadogradnje vrta do beskrajnog održavanja koliba. Restauracije se izvode s velikom pažnjom, a radese stvari kao što je ponovno postavljanje krova od kamena ili škriljevca umjesto jeftinijih materijala, tako da sve to dosta i stoji.
Najmanji vinograd na svijetu: Na terasi uzgaja lozu i prodaje bocu vina po 5 tisuća eura
