Dosadašnje recencije potražite na ovom linku!
19. Buddy's coffee
Hrgovići b.b
Kada skrenete prema Jarunu kod crkve na uglu, pa parkirate prije naplate ulaza, ako vam zamiriši poštena panceta, znači da ste upravo nanjušili Buddy's coffee. Malena kućica koja stoji na mjestu vječnog kioska lagano je počela sa proširenjima, pa sada ima ugodne terase s pogledom na početak Jarunskog jezera. Mjesto je apsolutno idealno za pripremu za izlazak u brojne barove, loungeve i nightbarove, sve ono što je staroj gardi zamijenilo disco. Ali nam nisu zamijenili hamburgere. A u umaku Buddyburgera se osjeti stara škola jedinog Hambija iz Draškovićeve, kasnije i Nebodera... Velik je, mrcina, veći i od moje Nokije 1520, na tragu Zloburgera, ali sočniji. Umak je crveniji od hambijevog, neutralan, salata narezana na tanko, luk pržen, paradajz klasičan, Ono što je novo – to su šampinjoni, nažalost, meni mrvicu presirovi, ali ako netko voli... Lepinja je mekana i fina, nije pečena, mali hamburger ima bolje pecivo od velikog. Nije u rangu Urnebesa i li Batka, ali je fino i ne raspada se previše. Meso tanko, sočno, i ultra jako začinjeno. Ljuti Buddy ima totalnu suprotnost u Špekburgeru koji je blag i prepun mirisa i aroma. Parfem od špeka, sjajno, ali više ne mogu jer sam se ubio Buddyjem... Uglavnom, totalno pozitivno, nije u rangu fancy burgernica, ali na lijepom mjestu, nepretenciozan i idealan za punjenje baterija prije tulumarenja. Špek (33 kn) je zakon, Buddy (38 kn) za ljutomane, ne pijte na prazan želudac!
Ocjena:
Buddy 7,5
Špek 8
20. Maximilian Bavarski restoran
Radnička cesta 37
Kada smo spomenuli ekstra klasu hamburgera, mislili smo i na novoponuđenu kategoriju u bavarskom restoranu Maximilian, preko puta Green Golda. Utočište ljubitelja dobrog piva, sjajnih koljenica, kobasa i Keiser Schmarna (moj favorit), ovih je dana odlučio ponuditi i – hamburger. Naravno, kao i sve – na svoj način, ekskluzivno i sa specijalnim bavarskim štihom, ovdje izrečenim u umaku na bazi senfa. Četiri tjedna odležana junetina miješa se isključivo sa solju i paprom, nema niti soje niti ikakvih dodataka, pa je i cijena razmjerno visoka (46 kn). U nju je uračunata i šaka pečenih krumpira (jako fino), kao i tri slasna i ne premasna onion ringa – uz bok onima u K pivovari! Umjesto zamjenskih sireva, dolazi šnita Ementalera, a presjek mesine očarava debljinom i savršenom preciznošću pečenja. Ali, ono, taman! Spominjani umak mi je, kao jačem obožavatelju senfa - sjajan, meso je 2 cm debljine i drži glavnu riječ, salata svježa i ukusna, rajčica prst debela, ali ima okus! Tijesto je najslabija karika, iako ni po čemu nije loše, samo je mrvicu porozno i vuče na poboljšanu verziju onog iz McDonaldsa. Velik je, kvalitetan, a najviše očarava sočnost i kvaliteta debelog komada mesa u spoju s kiselkasto gorkim umakom. Za poželjeti. Ukoliko naletite na happy hour između 16 i 18 sati, pola litre vrhunskog piva stajat će vas 15 umjesto 19 kuna. Zaključak, skupo, ali kvalitetno zadovoljstvo, još da u lederhoznama dođe konobarica, a ne konobar... Svakako posjetiti, po mogućnosti dok igra Bayern!
Hamburger (krumpir, luk) - 46 kn
Paulaner weizen - 19 kn
Ocjena 8,5
21. Green Point
Varšavska 10, Zagreb
Čovjek s tijelom kakvo bezuspješno pokušavam dobiti znojenjem dvaput tjedno u trešnjevačkoj Tonus teretani, prišao mi je usred iste i pitao jel' to ja testiram hamburgere. Rekoh, pa zar se to ne vidi na meni, i tako smo uz smijeh došli i do ideje da kušamo veganski hamburger, odnosno onaj od konoplje, i to uz par - veganskih piva! Kakav bih ja to istraživački urednik bio da ne pošaljem svog najboljeg i jedinog novinara, sebe, na nešto novo, pa sam se dan poslije stvorio u Green Pointu. Vruće, slatko mjestašce u strogom centru, deseci jela koje ne shvaćam jer ih nisam probao, mala nelagoda i striktno slušanje onog što mi kaže Dragan, inače glavni u Bootcampu. Mislio sam da idemo testirati tri mjesta, kao i u svakom testiranju, ali izgleda da ih u Zagrebu nema. Pa s iščekivanjem odmatam papir i njušim ljuti umak koji se jedini osjeća. Otvaram prekrasno crno pecivo koje mi govori – jedi me, zdravo sam! Meso je zeleno i tanko. Umak je na bazi soje, nekakav, a dodatni, ljuti – od rajčice. Ima i dosta salate. Grizem, i osječam kao da sam legao u vrt. Sve je vlaknasto, zeleno, ali pretvrdo i malo suho. Mozak govori da žvačem i papam jer je zdravo, srce se osjeća kao da jede bilježnicu iz prirode. Punu. Nakon svega, ostaje aroma zelene pokošene trave i malo mulja, no s obzirom da su me u uredu nagovorili da pijem glinu... Iskreno, malo je teško to jesti ako si zakleti mesožder, ali ako nisi, i znaš da nećeš imati probleme s jetrenim probama, i izgledati poput Dragana – skroz zgodno.
Hemp burger - 25 kn
Ocjena - 6
22. Pingvin
Teslina 7
Očajnički traživši po centru išta što bi moglo biti hamburger i vegetarijansko, kupili smo sendvič od tofua u legendarnom Pingvinu. Miriši na meso i zadovoljava veličinom. Fino, puno, zasitno, samo što su mrvice pohanca nekako gnjecave. Teksture nema, i ne pruža nikakav otpor žvakanju, što malo smeta, ali s druge strane, ipak nije loše, kao kad čuješ da u biti jedeš zamjensko meso. Kao pornić na radiju. Ukusno dok jedeš, miris mesa u daljini, ali nebeska praznina nakon par trenutaka. Uglavnom, dovoljno dobro za gladne, bez nekih primjedbi. Kako mi je sejtan uvijek bio premastan, ovime sam zadovoljio znatiželju, smiren činjenicom da bih bez problema mogao živjeti u bezmesnom svijetu. Tužan, zavidan i nesretan, ali živ. Kao prosječan Hrvat, uostalom. Ali danas kad krećem na dijetu, baš mi je on zamirisao...
Tofu burger - 17 kn
Ocjena - 6,5
Što se piva tiče, Augustinerbrau Muenchen sjajno prati okus konoplje i potvrđuje da su Nijemci maheri za lagere koji ti se neće ni po čemu zamjeriti. Salzburški Stiegl ostavlja malo jači okus alkohola na kraju, iako je nominalno slabiji, i finije prati tofu od konoplje. Zato je Red Max IPA iz pivovare Muellerbrau ispao hit večeri, jer je s naglašenom količinom hmelja savršeno podebljao travnati okus konoplje. Dakle, odbacite predrasude, u svemu se može itekako uživati. Do kušanja, Ribafish.
