Planine presvučene u džunglu ono je što najbolje opisuje Laos, državu u jugoistočnoj Aziji. Život se odvija oko velikih rijeka, od kojih je najpoznatija Mekong. Uz ovu rijeku smješten je i Luang Prabang, grad na sjeveru Laosa s 50 tisuća stanovnika, u kojeg smo prvo sletjeli.

Laos nas je privukao jer smo htjeli nešto drugačije i mirnije od Tajlanda. Po vjeroispovijesti, stanovnici su budisti, pa je tako i Laos pun hramova i samostana. Stanovništvo se najvećim dijelom bavi poljoprivredom, uzgajaju uglavnom rižu i stoku, ali sve se više okreću turizmu. Izvoz je slab i bazira se na rudama i energetici oko koje se vidi i prisutnost kineskih investitora.

> Alternativa Tajlandu: Sjever Laosa rezerviran je za apsolutne hedoniste

Luang Prabang nas je oduševio. Francuski kolonijalni stil 19. stoljeća dodatno je oplemenio grad europskim šarmom i pritom uspio sačuvati sav sjaj i raskoš brojnih budističkih hramova. Zbog toga je i mjesto od 1995. na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Noćna tržnica (Foto: Luka Tambača)



Noćna tržnica
sadrži dobru ponudu lokalne hrane. Priprema se roštilj, razna domaća jela od ribe i mesa. Glavni lokalni specijalitet je "sticky rice", riža čija priprema počinje namakanjem u vodi, a zatim se stavlja u košaru od bambusa u kojoj se kuha na pari. Lokalno stanovništvo jede ju svaki dan uz sve, rukama iz košare uzimaju prstohvat koji oblikuju u kuglicu i jedu. Nama se najviše svidjela varijanta u obliku deserta s mangom i kokosovim mlijekom.

Osim hrane, na noćnoj tržnici mogu se kupiti razne rukotvorine, suveniri, a nažalost i bjelokost. Preko puta tržnice francuski su kafići koji poslužuju europsku kavu, peciva i sendviče.

Cijene za taj dio svijeta iznenađujuće su visoke. Hrana, smještaj i razne usluge skuplje su nego na susjednom Tajlandu. Riječna riba s roštilja je 30 kuna, pileći file 25, pivo 15, salata isto tako... Soba za dvije osobe s WC-om u pravilu je iznad 100 kuna, najam motora 120, a turističke atrakcije poput hramova, vidikovaca i slično oko 20 kuna. U manjim mjestima cijena se nije znatno mijenjala, korigirala se samo po kvaliteti i razini usluge.

Turističke agencije u Luang Prabangu nude pregršt opcija za aktivan odmor; izlete kajakom, treking, zip-line i drugo, u pravilu oko 300 kuna za cjelodnevnu aktivnost.

Nakon Luang Prabanga uputili smo se u 90 kilometara udaljeni Nong Khiaw, do kojeg smo se zbog loše ceste vozili više od 3 sata. Nong Khiaw u kanjonu je rijeke Nam Ou, a pogledi na okolne vrhove su sjajni. Tamo smo se prvi puta susreli s ožiljcima rata. U razdoblju od 1964. do 1973., SAD je tijekom 580 tisuća bombardiranja bacio na Laos više od 2 milijuna tona bombi, što znači pun avion bombi svakih 8 minuta, 24 sata na dan i tako 9 godina. Zbog toga je Laos država na koju je palo najviše bombi po stanovniku u povijesti. 1/3 tih bombi nikada nije eksplodirala i još uvijek predstavlja opasnost, ponajprije djeci koja najviše stradava zbog toga.

Laos je idealan za odmor u prirodi (Foto: Luka Tambača)



U Nong Khiawu ukrcali smo se na brod i uzvodno krenuli rijekom do izoliranog sela Muang Ngoy. Turizam se i tamo već počeo dobro razvijati, gotovo svaka obitelj izgradila je apartmane ili restoran, pa se nekad zabačeno selo pretvorilo u jednu od popularnijih destinacija u Laosu. Priroda je lijepa s beskrajnim mogućnostima za razne aktivnosti na otvorenom.

Muang Ngoy nema noćnog života, baš kao ni drugi gradovi i sela u Laosu, sve se zatvara do 23 sata, a događanja se odvijaju po danu.

Naša zadnja točka puta bilo je selo Huay Bo, udaljeno nekoliko sati hoda od Muang Ngoya. Ovdje postoje dva guesthousea u kojima se može prenoćiti, cijena je oko 20 kuna i vrlo je bazično. Ponuda hrane ograničena je na dnevni meni obitelji. Struje imaju u ograničenim količinama jer ju proizvode sami uz pomoć obližnje rijeke, tako da se najviše koristi za rasvjetu. Ljudi su vrlo susretljivi i mirni, vesele se dolasku stranaca, a pogotovo djeca koja redovito uzvikuju riječ sabadee, što znači "zdravo".

Laos se tek 90-ih godina otvorio svijetu i sad ima potencijal da postane respektabilna destinacija za održivi eko turizam. Međutim, takve stvari uvijek se isplate na dugi rok. Turisti s platežnom moći traže kvalitetan proizvod i dobru uslugu koja se može postići planiranim razvojem i očuvanjem autohtonog, što je formula koju će, nadam se, Laos primijeniti.

Ako želite nešto drugačije od Tajlanda, mirnije i orijentirano aktivnostima u prirodi, a ne smeta vam kukurikanje 50 pijetlova u zoru, onda je Laos idealno mjesto za vas.

Više fotografija s Laosa potražite ovdje