Na području Perzije, a današnjeg Irana postoji stari običaj po imenu taarof. On bi se najlakše mogao opisati kao lažna ljubaznost, gdje su pripadnici društva obavezni iskazati poštovanje prema drugoj osobi obećavajući brda i doline, odnosno nudeći usluge za koje se nadaju da nikad neće biti prihvaćene.
Uzmite na primjer situaciju gdje ulazite u taksi, i vidite vozača po prvi put. S njime se unaprijed dogovorite cijenu prijevoza, no kada vas isti iskrca na željenoj destinaciji, kaže vam kako ne morate platiti ništa. Vi se slabašno pobunite, no on ostaje pri svojoj odluci. Zbunjeni izlazite iz vozila niti ne znajući da ste napravili grešku.
Vozač je zapravo očekivao od vas da ćete biti uporniji i ustrajniji na plaćanju njegove usluge. Kultura taarofa nalaže da barem tri puta ponudite ili odbijete neku usluga, nakon čega je forma zadovoljena, a vi tada možete slobodno izraziti svoje mišljenje, odnosno zatražiti novac ili platiti određenu uslugu.
Taarof je izraženiji među osobama koje se dobro ne poznaju, dok je u prijateljskim, poslovnim ili romantičnim vezama iznimno rijedak. Iako je ovaj običaj generalno pozitivan čin, u pogrešnim rukama može se zloupotrijebiti, odnosno iskoristiti za dobit pojedinaca. Prije nego što počnete planirati besplatne vožnje i smještaj u Teheranu, treba znati da se bogaćenje na račun nečije ljubaznosti u iranskom društvu gleda s velikim prijezirom.
Zanimljivo je da se Iranci smatraju jednom od najljubaznijih nacija na svijetu. Oni su svojem gostu spremni ponuditi posljednji komadić hrane u kući ili vlastiti krevet kako bi mu ugodili, što kod turista može izazvati dvojbu jer nije siguran misli li domaćin uistinu tako, ili je samo lažno ljubazan.
