Na stjenovitim obalama Bretanje, obasjano suncem, ljeska se smaragdno zeleno, morsko blago, koje za vrijeme oseke stvara spektakularan prizor. Morski špageti, morska salata, korov ili kosa, samo su neki od naziva kojima Francuzi tepaju algama koje se posljednjih godina sve češće mogu vidjeti na tanjurima gurmanskih restorana diljem Europe. I to zbog statusa supernamirnice. Tu su im titulu osigurale velike količine prirodnih minerala i jod koji sadrže.

Upravo je Bretanja najveći proizvođač morskih algi u Europi, no i dalje su to male količine u usporedbi s ostatkom svijeta. Naš kontinent proizvede tek jedan posto algi svjetskog tržišta.

S francuskih farmi alge odlaze u kuhinje vještih chefova koji ih pripremaju na razne načine. Oni kojima se ne komplicira, alge samo isperu pa kratko poprže u maslinovim ulju i posluže uz kakav odrezak ili ribu. Scarlette Le Corre jedna je od stručnjakinja za alge, a osim što ih uzgaja, redovito u njima uživa.

„Priroda nam velikodušno pruža mnoga bogatstva“, napominje  Scarlette Le Corre koja smatra da dobro zdravlje može zahvaliti upravo algama što redovito jede više od 30 godina. Ona se profesionalno bavi ribolovom desetljećima, neumorno radeći poslove koji su se dugo smatrali muškima, rušeći predrasude kako žena na moru donosi nesreću.

U Le Guilvinecu, ribarskoj luci u Finistèreu darove mora itekako znaju cijeniti. I ulični grafiti to sugeriraju. „Više ribara, manje supermarketa“, samo je jedan od njih koji to potvrđuju. Kao i njezina braća po zanimanju, Scarlette se budi u ranu zoru da bi do šest sati ujutro stigla na polja algi ploveći narančasto bijelim brodom koji je nov bio u pedesetim godinama. Njezin dečko, kako sugerira ime broda Mon copain mirno stoji dok ona baca mreže Ako se u njima nađe kakav jastog ili hobotnica prodat će ih na obližnjoj tržnici i zatim se vratiti na obalu kako bi poslijepodne provela u branju algi.

Kako kaže, snage i energije joj ne nedostaje. Možda i zbog toga što dan započinje kriškom kruha s aromatičnim, rustikalnim namazom od sirovih morskih algi, maslinova ulja i octa aromatiziranog motrom.

Puno prije nego što je divlja morska trava postala hit, u Le Guilvinecu su znali prepoznati njezine dobrobiti. Brala su je i djeca, čim bi naučila hodati. Danas se ondje naberu tisuće tona algi na stjenovitoj obali, i to ručno – uz malu pomoć noža i škara. Među više od 850 vrsta, neke od popularnijih su bretonske kombu alge, dulse, wakame, kao i „morski špageti“ (Himanthalia elongata).

2700 kilometara bretanjske obale riznica je algi, što bi se Francuzima itekako moglo isplatiti jer nekoć neugledna morska trava postaje sve cjenjenija delikatesa. 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju