Otoci zvani Solovetsky ili Solovki, nalaze se u zaljevu Onega, u Bijelom moru. Riječ je o sjeverozapadnom dijelu Rusije, blizu granice s Finskom. Većinu otočja prekrivaju zimzeleno drveće i jezerca, što ga čini djelomično močvarnim područjem, no ima prostora za život, za „čak“ 800 i nešto stanovnika.

Njihov vizualni zaštitni znak je pravoslavni samostanski kompleks Solovetsky, koji izgledom čak malo podsjeća na moskovski Kremlj. Osnovan je 1436. godine, a u 16. stoljeću ovdje su posjede imali neki od najbogatijih stanovnika tadašnje zapadne Rusije.

Burna povijest od samih početaka

Iako je riječ o samostanu, ovdje je dugo vremena vladalo sve, samo ne mir. U 17. stoljeću došlo je do ustanka kojeg su organizirali sami svećenici zbog politike kralja Alekseja I., usmjerene prema centralizaciji ruske pravoslavne crkve. Ustanak su poduprli i lokalni seljaci i radnici, koji su branili svećenike zatvorene među zidinama.

Opsada samostana trajala je čak sedam godina, a s obzirom na zalihe hrane i namirnica, mogla je potrajati i puno dulje. No, što se dogodilo? Jedan svećenik-izdajnik pokazao je carevoj vojsci nezaštićen samostanski prozor kroz koji se moglo ući u samostan. Iskoristili su priliku i brutalno ugušili ustanak – od pet stotina pobunjenika, preživjelo ih je samo 60.

Buna nije bila jedina nemirna epizoda. Prije i poslije nje, samostan je služio i kao obrambena utvrda protiv napada stranih vojski u nekoliko ratova, od Livonskog do Ruskog građanskog rata koji je uslijedio nakon poznate Oktobarske revolucije.

Taman kad je revolucija okončana i jedna vlast se stabilizirala – opet su uslijedile nevolje za samostan. Upravo ovdje otvoren je prvi zatvorenički kamp, tj. gulag. Bilo je to izolirano i udaljeno područje, idealno za preodgoj političkih neposlušnika. No, kako se gulag ipak nalazi blizu granice, s vremenom je broj uspješnih bjegunaca rastao. Zatvoren je uoči Drugog svjetskog rata, 1939. godine.

Od kaosa do oaze mira

Nije sve tako nemirno na ovim, danas idiličnim otocima. Još su prisutni tragovi nekih minulih vremena, kada su se ovdje odvijale spiritualne seanse. Naime, na Bolshoi Zayatski otoku možete pronaći i kamene labirinte za koje neki tvrde kako su stari i do 2500 godina (premda velik dio znanstvenika sumnja u to i tvrdi kako vjerojatno potječu iz ranog srednjeg vijeka).

Kako god bilo, zanimljiv su prizor. Ima ih oko 35, a variraju od 6 do 25 metara širine. Vjeruje se kako su služili u ritualne svrhe i kao simbolične granice između ovog i „onog“ svijeta. Rituali su trebali pomoći dušama preminulih da lakše pronađu put u onozemaljski svijet.

Danas je ovaj kompleks poznata turistička destinacija, a priroda ostavlja bez daha – mnoštvo jezera, zelenila, uvala, šuma, ptica…

Godine 1992. UNESCO je otoke stavio na popis svjetske baštine, kao izvanredni primjer samostana u neprijateljskom okruženju sjeverne Europe. Danas su to prepoznali i turisti diljem svijeta kojima nije problem doći ni iz 1000 kilometara udaljene Moskve, ili 850 kilometara udaljenog St. Petersburga. No bez brige, možete do njih i avionom 😉

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju