Tajland je jedna od omiljenih azijskih destinacija za putnike, naročito otkako je digitalnog nomadstva. Pristupačne cijene, živopisna kultura, egzotične destinacije, orijentalna arhitektura… Jedno od popularnih odredišta je i Samut Prakan.

Samut Prakan jedna je od tajlandskih provincija a pripada urbanoj zoni Bangkoka. Njegov naziv doslovno bi se mogao prevesti kao utvrda na moru ili oceanu, a on to uistinu i je. Smješten je na obalama tajlandskog zaljeva gdje rijeka Chao Phraya ulazi u more, pa ga nekad zovu i „ustima rijeke“.

Nije stoga čudno ni što su njegove obale jedna od najposjećenijih mjesta u gradu. Savršene su za ljubitelje i promatrače ptica, jer od listopada do svibnja ovdje borave galebovi koji dolaze s hladnog sjevera. Uz obalu su smješteni i odlični restorani u kojima možete isprobati domaće specijalitete.

Također, moguće je iznajmiti i kajak a zgodno je i svratiti na obližnju lokalnu tržnicu koja obiluje raznim mirisnim začinima i ljekovitim biljem. Ovdje možete naučiti i kako sami izraditi popularnu tie-dye odjeću.

Svratite do botaničkog vrta i parka čiji naziv možda nećete upamtiti, ali bez brige, lako ćete ga uočiti: Si Nakhon Khuean Khan Park. Ovu zelenu zonu grada časopis Time proglasio je svojedobno i najboljom urbanom oazom Azije.

Jedno od najljepših mjesta ipak je ono koje nam pruža pogled na arhitekturu kakvu ne vidimo kod kuće. Naime, stari grad atrakcija je na kojoj je okupljeno više od stotinu replika važnih mjesta u cijeloj državi – od palače Sanphet Prasat pa sve do planine Phra Wihan, ovo je idealna prilika za doživjeti Tajland u malom.

U hramu zvanom Wat Bang Phli Yai Klang možete razgledati stotine skulptura, murala i slika inspiriranih budističkim vjerovanjima, a za one malo upornije tu je i neobičan hram nekadašnjeg sela Samut Chin.

Naime, do njega možete prići samo brodom jer je riječ o hramu u moru. Nekada je ovo bilo živahno selo, a danas je okružen vodama tajlandskog zaljeva. Nažalost, riječ je o opasnoj kombinaciji klimatskih promjena, brze urbanizacije i jakih vjetrova koji donose velike valove – svi oni ugrožavaju tajlandske obale. Cijeli proces poplavljivanja sela i masovnog iseljavanja ljudi u unutrašnjost odvio se u svega 30 godina.

U hramu ipak još uvijek živi nekoliko redovnika i posjetioci ga mogu vidjeti osobno. Jedan od redovnika ne želi napustiti hram – smatra kako bi to predstavljao čin odustajanja a kasnije i zaborava kulture koja je ovdje živjela.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju