Trastevere je rimsko naselje na rijeci Tiber – otuda mu potječe i ime, od latinskog izraza za preko rijeke, trans Tiberim (Tevere na talijanskom).

Nakon što su Rimljani osvojili naselje i porazili Etruščane, u 6. stoljeću porastao je broj ribara i imigranata. Imućniji Rimljani, uključujući i samog Julija Cezara, tamo su podizali svoje raskošne vile.

Kvart je bio važno središte židovske zajednice sve do srednjeg vijeka, čemu svjedoči i najstarija očuvana sinagoga (premda kao takva više nije u upotrebi).

U srednjem vijeku bio je toliko razvijen i izgrađen da je u nekim dijelovima ponestalo mjesta za promet. Bilo je to tipično srednjovjekovno naselje uskih vijugavih ulica.

Kad si u Rimu…

Do današnjeg dana Trastevere je zadržao srednjovjekovni štih u obliku starih kuća i uskih popločenih ulica, zbog čega ga neki nazivaju „pravim Rimom“. Samo se prizor ljudi na njima promijenio. Male obrte i radionice zamijenili su pubovi i restorani koje pohode turisti.

U njemu više ne prevladava radnička klasa, već je postao dom umjetnika, stranaca koji dolaze poslom, pa i slavnih osoba koje traže inspiraciju u boemskom dijelu vječnog grada.

S gentrifikacijom koja ga je uhvatila, porasle su i cijene najma, pa danas to više nije skriveni dio, već popularna destinacija.

Nije teško suosjećati s odabirom posjetitelja: labirinti starih zgrada prekriveni su zelenim raslinjem, prizori rublja koje se suši s prozora stvaraju osjećaj bliskosti i topline, ulice poput Via del Moro mame na šalicu kave, a stare vile i bazilike osvojit će svakog ljubitelja povijesti i umjetnosti.

Osobito navečer vidljiv je kozmopolitski, živahni duh grada: miris pizze iz restorana obavija prolaze, a vreva dopire iz pubova u kojima su svi naredani na šanku kako bi isprobali koje dobro craft pivo. Atmosfera traje do ranih jutarnjih sati.

Unatoč popularnosti Trastevere je i dalje kvart u kojem se rublje suši na otvorenom, oldtajmeri su parkirani na ulicama, a možete isprobati prapizzu zvanu pinsa.

„Izvrijeđali su me čim sam ušao u restoran, osjećao sam se kao kod kuće!“

Za kraj, preporuka za debelokošce: Cencio la Parolaccia, restoran poznat po svojim konobarima koji kroz pjesmu i zabavu psuju i vrijeđaju svoje mušterije.

Otvorio ga je 1941. godine talijanski par inspiriran tradicionalnom hranom i zabavom utemeljenom na narodnim pjesmama. One su ponekad začinjene šalama na tuđi račun i psovkama na rimskom dijalektu.

To je vjerojatno jedini restoran koji ima odlične ocjene na Tripadvisoru jer vrijeđaju svoje mušterije. Recenzije kažu: „Izvrijeđali su me čim sam ušao u restoran, osjećao sam se kao kod kuće, doći ću opet“ ili „Podsjetilo me na dobra stara vremena: zločeste šale, pjesmu i puno smijeha. Definitivno nije mjesto za djecu.“

Danas je to vrlo popularan restoran u koji zalaze i glumci i ljudi iz šoubiznisa po svoju porciju hrane, ali i uvreda.

Što reći, osim: kad si u Rimu…

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju