Andrea Kučiš i Katarina Rajić
, zajedno s još troje prijatelja Nejom, Borisom i Ivanom, nikako nisu htjele klasičan godišnji odmor pa su "otvorile kartu i piknule na Španjolsku". Avion, vlak ili bus nije dolazio u obzir jer su htjele pravu malu avanturu i istražiti što je moguće više od zemlje flamenca, sangrije i sieste... Kako su se organizirale, koliko su potrošile, kako izgleda dvotjedno putovanje petoro ljudi s automobilom i, najvažnije, što sve morate vidjeti u Španjolskoj –doznajte u njihovoj priči, koju će, sigurni smo, još godinama s veseljem i nostalgijom prepričavati!



"Prije puta napravili smo sve moguće varijante i kombinacije i na kraju je ispalo da je s autom najpovoljnije otići i obići sva mjesta i stvarno doživjeti zemlju. Možda je malo napornije, obzirom da se radi o ukupno 6 tisuća prijeđenih kilometara, ali zaista se isplati jer vidiš puno više toga, imaš priliku vidjeti sve one stvari mimo turističkih i razvikanih lokacija, možeš doživjeti nepredviđene situacije, upoznati život lokalci, naići usput na nešto neočekivano…", ispričale su nam u uvodu Andrea i Katarina...

Postoje li neka nepisana pravila na putu? Mora li se sve striktno odvijati prema planu puta? Što ako netko ima slabiji mjehur (izdrži do zacrtanog stajališta ili ne brini, stat ćemo na prvu benzinsku)? Je li naporno tako putovati?

Nema pravila, sve je stvar dogovora, ekipe koja ide i poštivanja muzičkih želja. :) Dogovor je najbitniji, kako nam je ovo bio i godišnji, pokušali smo sve odraditi “pomalo”, a stajanja smo imali dosta jer ipak treba se istegnuti i naravno puš-pauze. ;) Na put je krenulo 5 frendova od kojih se neki znaju preko 10 godina, neki samo godinu dana, neki su u vezi… Šaroliko i veselo društvo.
Stvarno smo bili dobra klapa, s ovakvom vrstom putovanja upoznaš ljude u različitim opuštenim, ali tako i napetim situacijama. :) Iako moram priznati da smo ih mi imali minimalno.



Kojom ste rutom išli do Španjolske i zašto? Je li to najbrži, najbolji, najjeftiniji? Koliko ste kilometara u tih 15 dana prevalili?

Prešli smo ukupno 6 tisuća kilometara, s tim da smo tamo htjeli ići jednom rutom preko Venecije, Nice, Toulusea do Madrida, a vraćati se od Barce preko Torina i Milana za Zagreb. Doduše, put do "Španije" i natrag preko ostalih zemalja "odradili" smo tako da nismo nešto pretjerano vidjeli osim autoceste i naplatnih kućica, a cestarine su, posebice u Italiji i Francuskoj, jako skupe. Zapravo, više od 60 posto troška puta su bile cestarine, a 40 posto gorivo i nepredviđeni trošak od 13 km tunela ispod Mont Blanca koji je koštao u jednom smjeru 50-ak eura (pa eto, preporučujemo da izbjegnete taj dio ako idete u tom smjeru)

Koje ste gradove sve posjetili?

Obišli smo ukupno 13 gradova. U Touluseu smo prespavali da se malo odmorimo. San Sebastian bio nam je prva španjolska destinacija – šarmantni turistički gradić idealan za sve ljubitelje gastronomije. Prvi i najbolji tapasi koje smo pojeli u Španjolskoj.

San Juan de Gaztelugatxe na vrhu Španjolske (kod Bilbaoa), inače poznata lokacija iz serije Game of Thrones, definitivno se mora vidjeti. Kada se uspijete popeti na brdo na kojem se nalazi kapelica ispred vas se nalazi otvoreno more i imate osjećaj kao da ste na kraju svijeta (obavezno zvoniti ispred kapele za sreću).



Zatim Madrid, koji je ludi šareni grad koji živi od 0-24 sata. Nakon šetnje Malasañom, svakako posjetiti ABC Museum of Drawing and Illustration, malo moderno iznenađenje među stambenim zgradama, i još besplatno. :) Mercado de San Miguel, jedna od najstarijih i najljepših tržnica u Madridu, tamo možete naći gotova jela, ali i vina, šampanjce i pivo.

Oduševio nas je i Toledo koji je Motovun na španjolski način. Zatim Cordoba, mirni gradić koji spaja ljepote Andaluzije i islamsku povijest pa Sevilla koja je definitivno jedan od najljepših gradova u Europi. Raskošna arhitektura, tapasi i zvukovi flamenca. U starom dijelu Seville nalazi se najveća drvena građevina na svijetu, Metropol Parasol, koja podsjeća na niz dizajniranih stabala koja se uzdižu u zrak. Parque de Maria Luisa, vrtovi pokraj Alcazara u Sevilli, ukrašeni bazenima, fontanama i skrovitim mjestima za sjedenje.



Cijela je Andaluzija bez komentara. Treba vidjeti i doživjeti tu prirodu, krajolik, nastambe, polja, boje… Guadix koji je poznat kao španjolski Hobiton gdje simpatični ljudi još uvijek žive tradicionalnim načinom života u malim kućicama utkanim u brežuljke i kamene planine. Onda Benidorm, jedno od najpopularnijih turističkih destinacija, a neki ga zovu španjolski Miami zbog velikih kilometarskih pješčanih plaža i nebodera kojih je ukupno tristotinjak, što ga čini trećim gradom u Europi po broju nebodera, odmah iza Londona i Milana. Britanci obožavaju ovo mjesto pa je sve i podređeno njima, aleja pubova, trgovi s britanskim nazivima, hrana i restorani. Ovaj grad godišnje posjeti preko 8 milijuna turista (skoro koliko cijelu našu obalu).

Posjetili smo i Valenciju koja je predivan i čist grad prepun zelenila i parkova, palmi, umjetnosti i kulture i futurističke arhitekture. Grad paelje koju smo imali priliku probati više puta i izvrsno je, nešto slično rižotu s kombinacijom morskih i kontinentalnih plodova. Na red je došla i lijepa Barcelona s nešto više turista nego u ostalim dijelovima zemlje pa Figueras, slatki gradić najviše poznat kao mjesto gdje se rodio jedan od najpoznatijih španjolskih umjetnika Salvador Dali i u kojem je također njegov poznati muzej.

Gdje ste spavali, koje su cijene, jeste li kuhali, jeli vani...?

Po nekoliko dana u svakom gradu. Cijene su ok, kao i kod nas. Rentanje stana u Madridu ili Sevilli je od 100 do 150 kn po danu po osobi. S obzirom na to da smo rentali apartmane, hranili smo se gdje smo stigli. Iznenadile su nas povoljne cijene hrane, skoro su kao u Zagrebu, a negdje i jeftinije.

Koliki vam je budžet bio i na što ste najviše novaca potrošili?

Otprilike je otišlo 500 eura na put i smještaj, a 500 eura na ostatak (hrana, cuga, ulaznice…).

Što vas je oduševilo, a što razočaralo?

Zapravo nas je sve oduševilo, od gradova do ljudi koji su predivni. Nismo imali neka neugodna iskustva. Ma sve je bilo fantastično, osim, ajd, što ne bih tamo preporučila ljetovati, pogotovo ne u srpnju i kolovozu kada je obala puna milijunima turista koji se ko morževi poredaju po kilometarskim umjetnim pješčanim plažama da praktički niti možeš ući u more niti ga vidiš.



Kako biste opisali zemlju i život u Španjolskoj?

Despacito. Ti ljudi baš znaju uživati u životu. Nemaju definirano radno vrijeme, rade kad im se hoće i rade što hoće. Navečer feštaju i guštaju s prijateljima uz dobru klopu i sangriju. Jako su veseli, temperamentni, pozitivni i neopterećeni.

Nekoliko anegdota s puta…

Svega je tu bilo... npr. savjeti presimpatične konobarice u Benidormu za dobru vezu i život: "Jedno drugo nasmijavajte i pjevajte ma šta god vam se dogodi u životu!" Prva asocijacija koja slijedi kad kažete da ste iz Hrvatske kod većine je Modrić, a ostalo ćemo sačuvati za sebe da bude u skladu s jednim od lajtmotiva putovanja "Nikad nećemo saznati", koji je osmislio Boris za sve ono što nismo vidjeli, znali ili smo ovog puta preskočili.



Što vas je iznenadilo na putu, na što bi ljudi trebali pripaziti kada se putuje u Španjolskoj i što bi svakako trebali posjetiti i isprobati?

Svakako bismo preporučile da ne trčite od jedne znamenitosti do druge, već da svakako isprobate španjolsku i siestu i fiestu! Ako želite kavu s mlijekom naručite cafe cortado (nama je trebalo vremena, tek u Toledu smo to saznali), pivo koje preporučujemo je točeni Mahou (dosta slično karlovačkom). I ne spominjite pjesmu “Despacito”! :)
 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju