Tko je uživao u prirodnim ljepotama Crne Gore složit će se da je jedna od njenih najljepših rijeka Piva, po kojoj je poznat dugački kanjon na sjeverozapadu zemlje. Između Volujka, Maglića, Bioča i Pivske planine, gdje teče Piva, nastao je kanjon dugačak 33 km, dubok i do 1200 metara.

Izgradnjom hidroelektrane i goleme brane Mratinje, visoke 220 metara (jedna od najvećih u Europi) nastalo je i umjetno Pivsko jezero. Jezero je smješteno u Parku prirode Piva i predstavlja prirodnu vezu između nacionalnih parkova Durmitor i Sutjeska, a krase ga pašnjaci, šume, kanjoni i planinska jezera. O tom savršenom mjestu za aktivni odmor pisali smo ovdje.

Brana Mratinje, sagrađena prije 43 godine, bila je jedan od simbola jugoslavenske moći – zbog veličine, eksploziva, materijala, i u konačnici novca koji je na nju utrošen. Gradila se deset godina, a svakog je dana na njoj radilo i više od tisuću ljudi raznih zanimanja. Radilo se u teškim uvjetima, iznad i ispod zemlje. Oko sedam tisuća ljudi iz cijele Jugoslavije koji su tada radili na brani živjelo je u selu Mratinje, koje je tada bilo sličnije gradu nego selu – od pekarnica i prodavaonica do kina, imalo je sve što je trebalo. 

Prije nego što je počela izgradnja brane trebalo je i napraviti cestu, skrenuti tok rijeke udesno, što je zahtijevalo dodatne radove. U to vrijeme krajolik je izgledao potpuno drukčije nego danas; bio je neprohodan sve dok vojska nije probila stazu. Minirane stijene kasnije su korištene kao građevinski materijal.

I srednjovjekovni manastir Piva koji se nalazio na izvoru rijeke trebalo je preseliti kako ne bi završio pod vodom. Taj je pak podvig trajao 13 godina jer je trebalo preseliti kamen po kamen, o čemu i danas svjedoče brojevi i slova na zidovima kako bi se točno znalo gdje se koji nalazio u prvobitnom izdanju. Narednih 13 godina trajala je ponovna izgradnja. Najviše muke zadalo je skidanje fresaka sa zidova i kupole koje su se lijepile na platna i tako prenosile. To su radili vrhunski stručnjaci koje je nadgledao UNESCO.

Izgradnja brane i hidroelektrane Piva te prateće infrastrukture koštala bi danas više od milijarde eura. Radovi u surovim uvjetima su trajali 10 godina, a odnijeli su i 28 života. Žrtava je moglo biti i više jer nakon što je voda jurnula, mnogi su stanovnici pobjegli iz kuća i ostavili sve što su radili kako ih ne bi poplavilo. Jelima koje su taman kuhali, mnogi se nikada nisu vratili. Neki su nakratko ostali i zarobljeni "usred ničega", zbog vode koja je preplavila put i nisu mogli nikamo. Srećom, zima i led su usporili bujanje vode, a ljudi su se spasili.

Osim Pivskog jezera koje je promijenilo izgled tog kraja nakon izgradnje brane, potopljene su brojne kuće na obalama Pive, Komarnice, Sinjca i Vrbnice. 

Danas većina turista koji prvi put posjete taj kraj ne može vjerovati koliko se ljepote ondje krije, a upijati se može već sa zavojite ceste. Put koji itekako diže adrenalin vozačima koji nisu navikli na oštre zavoje vodi kroz više od 50 tunela u stijenama, a najteže je od svega zadržati oči na cesti zbog prizora koji se izmjenjuju kao razglednice. 

Planine, pašnjaci, guste šume, potoci i jezera čine prekrasnu slagalicu koja se otkriva na brojne načine: pješice, biciklom, a neke od tura nude mogućnost istraživanja helikopterom. Jedna od mogućnosti za odmor jest potražiti smještaj u Plužinama, planinariti, istražiti kanjon, kao i tirkizna jezera čamcem te krenuti dalje za Žabljak i Durmitor. Kamo god krenete, ako je vaš cilj uživanje u prirodnim ljepotama, teško možete pogriješiti. 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju