Kada se moja generacija (1970) iz pubertetlija pretvarala u pankere i rokere, izbor vina i nije bio nešto maštovit. Osim stolnih užasa, i nekakvih Golubica, Jura i sličnih osljepljivača čeljadi, nekako je najbolji izbor bio Ribar, navodno rađen od grožđa iz primoštenskih vinograda, dok se za tada elitni Babić – rijetko imalo novaca. Pa se to urezalo. Kako sam tih godina puno backpackirao, a i konzumirao bambuse (valjda zato nemam više kose), tako sam se i na prvi pogled zaljubio u Primošten i njegove vinograde, koji izgledaju kao božja partija domina na surovom terenu s deset puta više kamenja od zemlje. Dvadesetak godina kasnije, opet gledam uređene, usječene i savršeno posložene vinograde u blizini Šibenika, ali danas svojem nepcu i jetri pružam puno više, ono što s pravom zaslužuju.

Sjedim i razgovaram s Betom i Gamom (ako je Dr. Leo Gracin Alfa i Omega) vinarije Suha Punta, mladom damom koja brine o prezentaciji, promociji, PR-u i svemu, dok iskusnija polovica radi sve u vinogradu i vinariji... Maja Vehovčić, sommelierka iz Samobora otvara bocu njihove Kontre i počinje priču. Ona je u njoj tek odnedavno, oko 2010., kad je upoznala Lea, a samu obiteljsku vinariju Gracin u Primoštenu, dr.sc. Leo Gracin i njegov otac Ante osnovali su još 2000. godine. Vinarija Suha punta osnovana je šest godina kasnije, kada su im se kao poslovni partneri pridružili Ivan Ratković i Lado Skorin. Iste godine na tržište izlazi i njihov prvi babić, vrlo brzo ocijenjen kao jedno od najboljih hrvatskih crnih vina, te najbolji babić na tržištu. Dr. Gracin je doktorirao i radio u vinariji Miljenka Mikea Grgića na Pelješcu, a danas, osim u vinariji Suha punta, u kojoj je suvlasnik i enolog, radi kao docent na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, te kao konzultant tvrtke Vinolab.

Vinarija Suha punta danas proizvodi pet vina, Opol Babić (Rose), crna vina Tirada Babić, Gracin Babić, Kontra (Gracin Babić-Kiridžija Dingač), te desertno vino Gracin Prošek. Preporučamo degustiranje upravo tim redom! Grožđe uzgajaju na dva izdvojena položaja, a otkupljuju i od od primoštenskih vinogradara, iz vinograda koji su stari i do 50 godina. Na položaju Bucavac vinarija Suha punta ima dva vinograda od ukupno 1,3 ha, te vinograd od 3 ha na položaju Šljinovac. Babić je autohtona hrvatska sorta vinove loze koja čini 99 posto sortimenta primoštenskog vinogorja i tu se održala od početaka primoštenskog vinogradarstva. Također, ovo je jedna od vrlo cijenjenih sorti među vinskim znalcima. Suha punta je dobila ime po tome što ju kiše redovito izbjegavaju, osim ako ne dolaze iz Italije, a dio uroda redovito se izgubi uslijed jakih vjetrova (jugo i bura) tijekom lipnja. Samo vinogorje Primošten nalazi se u sjevernoj Dalmaciji, 25 kilometara istočno od Šibenika i 60 od Splita i jedno je od najmanjih u Hrvatskoj. Zato se vina i više cijene...

„Babić je sorta koja zahtijeva pažljivu brigu i odabir trenutka berbe, traži što škrtije tlo, mnogo sunca i daje relativno male prinose. No, za razliku od plavca malog, uspješno čuva idealni omjer kiselina pa ima harmoničniji ton i nešto življi karakter. Upravo te povišene kiseline fantastično se uklapaju sa visokim alkoholom i zrelim taninima, pa tijelo postaje puno i vrlo snažno, ali istovremeno pitko i slasno. Kada je grožđe dobro dozrelo, raste udio voćnih aroma, a kada se uz to dozrijevanje vina vrši u hrastovim bačvama, arome postaju kompleksne i vrlo ugodne.

Barrique pozitivno utječe na eventualno preizražene tanine te dodatno naglašava punoću, a uz malolaktičnu fermentaciju koja omekšava kiseline zaokružuje ovo vrlo posebno vino.“ Saznajem od Maje, i uživam u punoći i kombinatorici Kontre. To je vino, naime, kupaža babića i dingača pod stručnom rukom još jednog velikog vinara, Kiridžije s Pelješca. Dvije sorte udaljene su dvjestotinjak kilometara, pa upravo zbog te činjenice – Kontra nije mogla dobiti status koji zaslužuje. Naime, po hrvatskim zakonima, vino može biti vrhunsko – samo ako je urod iz jednog vinogorja! Pa tako imamo divno – stolno vino. Rukom ispisano...

Guštamo u spoju tanina iz plavca i svježine babića, isprepletenim aromama šljive, višnje i grožđica, vrijeme teče, mi meljemo... Baš vino za gušt. A stolno! Džaba mu potencijal za čuvanje kad ga je grijeh sačuvati... Suha punta napada i prošekom isključivo od babića, koji se, kao i ostala vina prodaje u njihovoj primoštenskoj vinariji, zagrebačkom Vivatu i MIVI, vinoteci Terra u Splitu, Atroxu u Zadru i Pro Mille u Opatiji. Za Kontru su dobili broncu na Challenge international du Vin u Bordeauxu ove godine, kao i srebro na Citadelles du Vin, a sve korake i novitete možete pratiti na njihovoj facebook stranici.

Određenu količinu vina izvoze u SAD (Blue Danube wine company), Francusku (Thierry Lourton, Bordeaux), UK (Vino Nostro, London), Švicarsku (VallisAurea), a nama i dalje ostaje dojam kako bi ga trebalo i dalje piti s pogledom na najljepši tombolo u regiji, polako i lijeno, guštati dugo u Kontri i pričati o besmislu smisla života. Vino koje spaja nespojivo, za gušt i dobro društvo, jer ne živimo dovoljno dugo da bismo pili loša vina. Živjeli, puno puta...

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju