Restoran Dobra vina u zagrebačkom Green Goldu već je nadaleko poznat po svojim vinskim sljubljivanjima srijedom, kad za prihvatljive novce (150-250 kuna) možete uživati u specijalitetima šefa kuhinje u kombinaciji s tematski odabranim i posloženim vinima. Ovoga smo puta bili svjedoci kako makedonska vina sjajno idu s hrvatskom hranom, dapače, ostali smo paf!


Piće dobrodošlice vinarije Chateau Kamnik je bio Rose Sexy, lagani rumenko provokativnog naslova kao uvod u egzotičnu salatu s tropskim voćem i Premium Temjaniku 2013. Uz raviole s pršutom uslijedilo je remek-djelo u vidu Cuvee de Prestigea, kao i lungić uz Ten Barrels Syrah. Večera je doživjela vrhunac uz Decanterov zlatni Terroir Vranec Grand Reserva 2011., i završilo Temjanika Euphoriom uz naopaku pitu od jabuka.


Makedonska vina pamtim po zlu, jer sam tijekom služenja JNA, morao s još stotinjak nesretnika po ledenoj jesenjoj kiši brati kilometarske čokote Tikveša negdje na brdima oko Kumanova. Kasnije sam doista pijuckao makedonske crnjake, najčešće u kombinaciji s Coca Colom (nek me pogodi kamenom tko nije!), dok se u zadnje vrijeme dosta teško odlučiti na kupnju njihove butelje u Zagrebu. Normalno, kad sam u međuvremenu otkrio toliko dobrih hrvatskih vina...

Što je najgore, kad sam kretao prema Dobrim vinima, zabrijao sam da ćemo piti cvičeke iz slovenskih Kamniških Alpa, a onda pri upoznavanju s prekrasnom PR-icom iz Skopja, shvatio da sam promašio kojih 1000 kilometara. Rekoh, sad moram napisati super recenziju da isperem sramotu, ali Sexy nije bio nešto posebno seksualan. Rosei su čuđenje u svijetu, idealni za party uz plažu, ali daleko je more.


No, već na sljedećem vinu – totalni preokret! Vinogradi Kamnik u dolini Vardara, istočno od Skopja, inače se prostiru na 13 hektara površine. Uspijeva štošta, od syraha, cabernet sauvignona, merlota, do chardonaya i sivog pinota, naravno, zbog sjajne mikroklime. Radi se o vrlo uspješnom i moćnom vlasniku, koji se ne libi uložiti ni u radnu snagu, ni u enologe, ni u uređenja prekrasnog dvorca u kojem sve nastaje.


Temjanika 2013 je prvo vino koje nas je natjeralo da se zamislimo i odlutamo na neki strmi voćnjak okupan mirisima breskvi i naranči. Iznenađujuće osvježavajuće, hit. Ali onda je došao Cuvee de Prestige i zasjeo na čelo. Kupaža merlota, carmenere i vranca idealno je pogođeno mekano i slasno vino s najbolje pogođenim omjerom tanina ikad. Kao da sam u nekom drvenom golf klubu i čitam staru Stripoteku, ili originalnog Alan Forda – onog žutog. E, taj miris... Kad misliš da nema dalje, e ima. Terroir Vranec Grand Riserva 2011. Od metalne Robocop etikete, do robusnog udara kojim te prikuje za stolicu, i natjera da pročitaš podatak o nevjerojatnih 17,2% alkohola – Terroir je nešto možda najbolje što sam u tom cjenovnom rangu ikada probao. Dobro, nije da sam imao prilike, ali svaka čast. Kao da te netko odvali čeličnom pesnicom oko koje je ovio svileni šal. Preperverzno. The vino! Zlatna medalja s Decantera 2013, i moja bezuvjetna ljubav.


Za kraj je došla i Temjanika Euphoria, kasna berba 2008., ali ja se nisam vratio. Marelice u nosu, sjajno uz pitu od jabuka, slatko poput Nutelline majke, ali ja sam ostao u Terroiru...

Uglavnom, cijene odgovaraju kvaliteti - uostalom, Terroir je zlato osvojio u kategoriji iznad 15 funti, ali ovo je stvarno nešto o čemu treba pričati generacijama. Ako smatrate vrijednim probati ova čuda, najbolje se uputiti u Vrutak ili Dobra Vina, od restorana Zeleni papar i Sveti Nikola, a možete se i direktno javiti zastupniku. Sljedeći korak – posjet vinariji! Makedonijo, svaka čast...

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju