Prolazak kroz Rupnikovu liniju bio je pravi avanturistički doživljaj, budući da je dosadnjikav početak provlačenja kroz tunel završio adrenalinskim izlaskom kroz jedno manje okruglo okno na uski balkon šest metara iznad tla!

Pritom je valjalo biti na oprezu i radi toga što se posjet Rupnikovoj liniji događao nakon što je već pao mrak, a mračna šuma puna divljači u koju izlazite iz uskog otvora tunela - nije najugodniji doživljaj. Ali, uzbuđenje kojim vas 'počasti' iznenađenje da je jedini izlaz kroz povisoki prozorčić, dovoljno je da vam ova povijesna linija ostane u pamćenju duže nego ostale turističke avanture.


Sustav utvrda koji je u tridesetim godinama 20. stoljeća izgradila stara jugoslavenska vojska zauzimao je cijelu teritoriju nekadašnje Jugoslavije. Najjači dio sagrađen je sjeveroistočno od Beograda i Zagreba protiv ulaska Nijemaca iz Rumunjske i Mađarske. U Sloveniji čvrsto je bio utvrđen Maribor i prostor uzduž cijele sjeverne granice, u početku protiv Austrije, a nakon 1938. protiv Njemačke. Zapadna granica s Italijom koja je po Rapalskom ugovoru iz 1920. godine tekla kroz žirovsko-cerkljanska brda utvrđena je bila baš kroz sela i brda općine Poljane. Utvrde bi trebale zauzimati prostor od sjeverne granice do Dalmacije ali zbog kasnog početka gradnje (1938.) nisu uspjele biti sagrađene u cjelini.


Nakon što je Jugoslavija kapitulirala njeni su si okupatori međusobno podijelili teritoriju. U njemačkom sektoru utvrde su bile istražene, dokumentirane i očuvane, dok su Talijani nakon opsade okupacijske zone liniju gotovo potpuno uništili.

Između 1937. i 1941. godine izgrađena je bila cijela linija, od Radovljice preko Ratitovca, Blegoša, Hlavčih njiv, Žirovskega vrha, Golega vrha, Sv. Treh kraljev i Vrhnike prema Dalmaciji. Izgradilo ju je preko 60.000 vojnika i civila. Najbolje izgrađen dio zapadne linije obrane bio je onaj koji ide kroz Poljansku dolinu. Izgrađenih je bilo više od stotinu bunkera, među kojima su bila i tri podzemna obrambena bloka, odnosno Hlavče njive, Hrastov grič i Goli vrh koji su bili strateški presudni za obranu od mogućih upada talijanskih vojnika prema Ljubljani.


Početkom 2. svjetskog rata svi su radovi na obrambenoj liniji prestali i mnoge su zgrade ostale nedovršene. Odluka za utvrđivanje granice s Italijom bila je primijenjena 1936. godine, a 3. studenoga 1938. na čelo stožera za konsolidaciju došao je divizijski general Leon Rupnik. Za radnu snagu upisani su vojnici rezervne vojske, ali su ubrzo uvidjeli da ih je premalo pa su tako omogućili rad i civilnom stanovništvu. Muškarci koji su odlazili na dnevni plaćeni rad na obrambenu liniju u žargonu su govorili kako odlaze na posao kod Rupnika. Kasnije su žargonski zapadnu obrambenu liniju nazvali „Rupnikovom linijom“.


Ako Francuzi rade ogroman promet od turista koji posjećuju Normandiju, zašto ne bi i Slovenci, pa  jednoga dana i mi? Uglavnom, ako ste ljubitelj poprišta bitaka iz Drugoga svjetskoga rata - znate gdje je Slovenija...
 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju