Najveća i najsigurnija prirodna luka na Jadranu smjestila se u jugoistočnom dijelu Dugog otoka. Zahvaljujući svom iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna i zanimljivom arheološkom nasljeđu, Telašćica je 1988. godine proglašena Parkom prirode.

Opći podaci

Park prirode Telašćica ime je dobio prema istoimenoj uvali na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. Sama uvala, na najširem dijelu, široka je 1,6, a u kopno je uvučena 8 kilometara. Unutar nje smješteno je nekoliko rtova, 5 otoka i čak 25 manjih uvala. Zbog svog jedinstvenog položaja zaštićena je od bure s kopna i juga s otvorenog mora. Zbog svih tih značajki, uvala Telašćica proglašena je najvećom i najbolje zaštićenom prirodnom lukom na Jadranu.



Područje Parka bogato je suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane te divljim strmim klifovima s druge. Isto tako jednu stranu Parka prekriva područje alepskog bora i hrasta crnike, a drugu ogoljeli kamenjar. Iako se radi o Parku prirode, unutar njega ima obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali isto tako i područje u kojem prevladavaju suha staništa.

Što vidjeti?

Mnoštvo prirodnih suprotnosti vuče vam pogled na sve strane. Priroda je ovdje dala najviše od sebe i pokazala svo svoje umijeće i stvaralaštvo. Tri su temeljna fenomena koji predstavljaju osnovna obilježja ovog područja; jedinstvena uvala Telešćica, strmci Dugog otoka i slano jezero Mir s ljekovitim svojstvima.

Unutar uvale Telešćica nalazi se 25 malih plaža, idealnih za ljetno izležavanje i uživanje na suncu i moru. Strmci otoka, tzv. stene, uzdižu se i do 161 metar iznad površine mora te se spuštaju do 90 metara u dubinu i najistaknutije su hridi na Jadranskom moru. Uz veličanstvenu ljepotu, ove su stijene bogate zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom, a s njih se mogu promatrati i dupini. Tik ispod površine mora, na stijenama žive različiti koralji, uključujući i poznate crvene.

Ljubitelji prirode i zaljubljenici u biljni svijet zasigurno će se oduševiti činjenicom da na ovim stijenama postoji i dubrovačka zečina, endemska vrsta koja raste samo u Hrvatskoj. Ornitolozi i ljubitelji ptica znat će da se na stijenama gnijezdi sivi sokol, a isto tako može se susresti i eleonorin sokol. Zbog velikog broja ovih dviju zaštićenih vrsta, Telašćica je uvrštena u Ornitološki značajna područja Europe.

U uskom dijelu kopna, između zaljeva Telašćica i otvorenog mora, smjestilo se jezero Mir. Vjeruje se da je nastalo nakon posljednjeg ledenog doba, kada je došlo do podizanja morske razine, pri čemu se ova krška depresija ispunila morem, koje i danas u nju prodire kroz mikropukotine. Dužina jezera je 900 metara, najveća širina 300, dok mu je dubina do 6 metara. Jezero je slano, a salinitet mu je viši od okolnog mora zbog zatvorenosti. Zbog velikog saliniteta, u jezeru ima jako malo života, a u tim uvjetima preživljava samo plankton i nekoliko vrsta morskih organizama.



Život na ovom otoku postoji od davnina, a glavna djelatnost, uz poljoprivredu, bio je ribolov. Rijetka su toliko bogata lovišta ribe kao što je uvala Telašćica i kornatsko otočje. Prvi spomen ribarstva onaj je iz Darovnice Hrvata, koja potječe iz 986. i 999. godine, a kojom su zadarski plemići samostanu sv. Kreševana u Zadru ustupili svoje pravo ribarenja na otocima Molat i Dugi otok. Ribari iz Telešćice spominju se u 11. stoljeću, a to je ujedno i najstarije poznato ime hrvatskih ribara. Oni su većinom svoje brodice smještali u uvalama Jaz, Tripuljak i Margovica, u kojima se i danas vide tragovi zidanih mulica i ozidane obale iz tog doba.

Na području Parka nalazi se i velik niz manjih i većih grobnih humaka. Najveće dvije gomile su na brdu Gominjak, kraj polja Čuh. Na jednoj od njih pastiri su od davnina imali vidilicu koja je bila zaštićena od vjetra i s koje su pratili i čuvali svoja stada ovaca. Uz grobne humke, na polju Čuh pronađen je i ilirski grob koji se sastojao od četiri okomito položene ploče s poklopcem. Uz kostur, u njemu su pronađene dvije spiralne narukvice, ukrasna igla i dio zemljane posude. Pomoću tih predmeta utvrđeno je da grob potječe negdje između 8. i 5. stoljeća.

U prolazu Mala Proversa nalaze se ostaci rimske građevine iako u to doba tjesnac nije bio plovan, već je taj prostor bila uska prevlaka s dubinom od jednog metra. Upravo tu Rimljani su podigli kompleks zgrada velikih razmjera s komforom, kupaonica s toplom i hladnom vodom, kakav su do tada imale samo nastambe u većim gradovima. Vjeruje se da su ovaj tjesnac prokopali Rimljani kako bi kroz njega ulazila riba zbog jačeg strujanja mora, a pretpostavlja se da se u blizini kanala nalazio vivarij; ograđeni prostor u moru za držanje žive ribe.

U Parku se nalazi i crkvica sv. Antuna, koja potječe iz prvih kršćanskih vremena. Ova crkvica služila je svojoj svrsi sve do 1844. godine, kada ju je opljačkao hajduk Kutleša. Tek 1913. godine seljani su na njenim ostacima podignuli novu crkvu u kojoj se i danas održava misa na blagdan sv. Antuna Padovanskog. Na uzvišenju Citorij nalazi se crkva sv. Viktora, koja je izgrađena na blagoj južnoj padini platoa, na 92 metra nadmorske visine i s koje se pruža prekrasan pogled na otvoreno more.

Što raditi?



Uz prirodne i povijesne ljepote, Park prirode Telašćica nudi mnoštvo drugih aktivnosti. Krstarenje, sportovi i rekreacija na vodi, ronjenje, ribolov, vožnja biciklima samo su mali dio iz bogatog opusa mogućnosti. U parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova. Posjetitelji, ako imaju malo sreće, mogu uživati u nesvakidašnjoj prilici i družiti se s porodicom dupina u akvatoriju parka. Dobri dupin čest je gost vanjskog, ali i unutrašnjeg akvatorija, a procjenjuje se da ih u Jadranu živi samo 200-tinjak jedinki. Veoma je važno da, ako učite delfina, prema njima ne usmjeravate svoje plovila, već im se približite vrlo sporo, krećući se paralelno s njima i bez naglih promjena smjera.

Ljubitelji biljnog i životinjskog svijeta, uz šetnje netaknutom prirodom, pronaći će svoje zadovoljstvo u traženju endemskih biljnih vrsta, ali i životinjskih. Od biljaka u Parku su 4 endemske vrste: izverugana gromotulja, dubrovačka zečina, bijela šupljika te buhač. Uz to što su endemske, ove su biljke i strogo zaštićene, a postoji još 59 biljnih vrsta na ovom području koje su zakonom zaštićene.

U životinjske endemske vrste ubrajaju se dvije vrste puževa, dugootočka zaklopnica Delima edmibrani i Agathylla lamellosa. Ovi puževi nađeni su samo u granicama Telešćice. Uz njih, kopneni dio endema čine i dvije vrste kornjaša. Vodeni dio su cvjetnica, školjkaš plemenita periska, kameni i mekani koralj. Ljubitelji ptica, ornitolozi, svoje će dane kratiti promatranjem ptica kao što su škanjac, ćuk i galeb klaukavac.

Kako doći?

Obzirom da najveći dio Parka čini more, čak 64 posto, najjednostavnije je doći brodom. Mnogobrojne agencije svakodnevno voze posjetitelje, a moguć je dolazak i privatnim plovilima. Druga opcija je trajektom iz Zadra do sela Sali ili Brbinja. Od tih mjesta do Parka se lako može doći automobilom.



Kako se ponašati?


Na posebnim mjestima, koja su određena kao ulaz u Park prirode, mogu se kupiti ulaznice koje se čitavo vrijeme boravka moraju čuvati. Strogo je zabranjeno bacanje otpadaka i svako drugo onečišćenje zraka, tla i vode, uništavanje, iznošenje i otuđivanje antropoloških nalaza te iskorištavanje mineralnih sirovina ili bilo kakvo drugo iskorištavanje prirodnih resursa ovog područja. Isto tako zabranjeno je svako zastrašivanje, proganjanje, uznemiravanje, hvatanje i ozljeđivanje životinja te branje, sakupljanje i uklanjanje sa staništa biljke i gljive.

Ribolov je dozvoljen samo u športsko rekreacijske svrhe, uz prethodno pribavljenu dozvolu, koju izdaje Javna ustanova. Dozvoljen je ulov do 3 kilograma ribe po dozvoli. Isto tako zabranjuje se lov, sakupljanje i vađenje školjkaša i drugih morskih organizama.

Iako je plovilima dozvoljen ulaz u područje Parka, oni se mogu privezati samo na za to predviđenim i označenim mjestima. Brzina treba biti prilagođena i ne smije biti veća od 10, a u uvalama ne smije biti veća od 5 čvorova. Ronjenje je dozvoljeno samo uz dozvolu i na za to predviđenim lokacijama. Ako sa sobom vodite kućne ljubimce, oni trebaju biti na povodcu. Kupanje je dozvoljeno na cijelom području Parka te za njega ne treba posebna dozvola. Važno je samo da se ne narušava javni red i mir.

Gdje prespavati i jesti?

Na području Parka postoje kamene kućice u privatnom vlasništvu koje se iznajmljuju. Isto tako odsjesti možete u hotelu koji se nalazi u mjestu Sali, a koje je najbliže Parku. Dopušteno je i sidrenje i noćenje u uvalama na području parka, pa svoj smještaj možete potražiti i na unajmljenoj barci.

Na samom području Parka postoji nekoliko ugostiteljskih objekata u kojima se može uživatu u tradicionalnim ribljim i mesnim specijalitetima. Ti objekti smješteni su na otoku Katina, te uvalama Mala Proversa, Mir i Magrovica.

Za kraj važno je napomenuti nekoliko osnovnih pravila. Park prirode Telašćica dobrim je dijelom šumovit i kamenit. Sukladno tome trebate prilagoditi svoju obuću jer nije ugodno hodati po takvom terenu u japankama. Isto tako veoma je važno da svoju odjeću prilagodite vremenskim uvjetima. S više od 2500 sunčanih sati godišnje, temperatura u Parku zna dosegnuti i vrtoglavih 40 stupnjeva, posebice na golom kamenu. Lagana i prozračna odjeća je potrebna, a valja voditi i računa o opeklinama i izloženosti kože suncu.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju