Sedamdesetak najbržih i najspretnijih janjofila preko Facebooka je rezerviralo svoja mjesta Pod mirnim krovom, u blagoj nevjerici kako se nitko toga prije nije sjetio, i s laganom zebnjom jer nas je uvijek strah tih stvari preko Fejsa. Da je vjerovati toj stranici, sad bi nam Hamed bio predsjednik, a ne Kolinda...


Uglavnom, pretežno muška populacija, nasmijana i sva u iščekivanju, jedva je dočekala pozdravni govor voditelja restorana Zlatka Vratarića, a zatim i domaćina, uvijek duhovitog Zlatana Zuhrića Zuhre te poslušala himnu ove manifestacije „Ko bi reko, janje da se peče“. Nije bilo gospodina Bešlića da urgira na obradu svoga hita, a gosti su pohitali isprobati prvo jelo koje se odmah nakon šljivovice dobrodošlice pojavilo na stolu. Konobari – stara garda, neprimjetni i savršeno uslužni, a Janjeći carpaccio – zanimljiv i neobičan. Poslužen na posteljici od senfa i prekriven rukolom, poslužio je kao dobar uvod u Janjeću ragu juhu. Mamica su štrukle pekli, kaže pjesma, ali nas je više juha podsjećala na domaću toplu kuhinju. Fino...


Treće jelo su bili Istarski fuži s janjećim raguom, granično jelo koje nismo znali bismo li ga jeli, ili se čuvali za najbitnije jelo večere, i ono zbog čega su i dva predstavnika Janjeće Brigade iz Splita nervozno gledali na satove, a miris pečenih janjaca nam se uvlačio u sve pore... Kao pravi istraživački novinar, probio sam se kroz katakombe do mjesta dobročina, gdje je marljivi kuhar okretao šest divnih, sićanih komada, jednog ljepšeg od drugog... Nos mi je poslužio kao USB stick, jer sam se nauživao mirisa dima i mesa, a onda se nakon par minuta, direktno s našeg najpartijanskijeg otoka, pred nama stvorila - Paška janjetina s ražnja.


Design: Bad Habit

Nisam pojeo previše janjetine u životu, Svevišnji nije htio da postanem saborski zastupnik ili tajkun, ali ovo što sam probao Pod mirnim krovovima (i dalje ću ih zvati Krovovima, u množini, uvijek sam ih tako zvao, žao mi je) – jednostavno je bilo sjajno. Kao da je netko uzeo nasoljenu rukavicu i savršeno nasolio svaki milimetar unutrašnjosti janjeta prije pečenja. Ništa pregoreno, ništa sirovo, mlado, ukusno, sočno – nestalo je u sekundi. Šteta što nije bilo više mladog luka, ali kad mu nije ni sezona. Kliše, Slunju, Jablanico, ovo je rukavica u lice, stvarno profesionalno spremljeno, kapa dolje!


Sad je kao za kraj trebalo pojesti još i zadnje jelo, Zapečene štrukle s ovčjom skutom, ali smo taj gušt prepustili damama. Šteta je bilo kvariti ono iskonsko u nama. A ne bi ni stalo... Svi smo zapljeskali hitu večeri, gospodinu Marijanu Bubaniću, koji jede isključivo janjetinu s ražnja zadnjih 50 godina. I sretni otišli kućama. Divna večer, sjajni ljudi...


Uglavnom, kako je ovo bila osnivačka skupština, tako smo se prijavili u članstvo Kluba ljubitelja janjetine. Uskoro stižu majice, bedževe smo već dobili, nova akcija će biti za mjesec dana kada će se ocjenjivati makedonska, lička, slavonska, creska i paška janjetina, također po promotivnoj cijeni. Ako će organizacija, usluga, atmosfera, ekipa i janjci biti kao na ovom tulumu – jedan stol je naš! Vidimo se Pod mirnim krovom, živjeli ljubitelji janjetine i plodova tora!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju