Elba, biser u nacionalnom parku Toskanskog arhipelaga, destinacija je koja u turizmu vidi svoju propast, ali i glavni izvor prihoda. Ovo je otok na koji je Napoleon Bonaparte bio protjeran i na kojem je proveo 10 mjeseci, otok na kojem se živi tisućama godina i čiji stanovnici zdušno brane prekrasni komad zemlje između Ligurijskog i Tirenskog mora, po njima osmi kontinent svijeta.

Elba, biser Mediterana

Ili, da budem precizniji, kako legenda kaže, biser iz ogrlice božice Afrodite izgubljen u trenutku dok je ona pokušavala doći do svog voljenog Erosa na obali. Otočni pejzaž, prepun mediteranskog grmlja, pun je prirodnih suprotnosti i ljepota. S jedne strane zlatne plaže s čistim morem, koje ustupaju svoje mjesto strmim liticama koje se postepeno uzdižu iznad mora, a s druge krševita obala i guste šume bogate divljači.

Većina posjetitelja ostat će začuđena gustim šumama i divljim životinjama, životinjama čije mjesto ne bi trebalo biti na otoku. Ali valja imati na umu da je otok udaljen svega 10 kilometara od toskanske obale, s kojom je nekada davno bio spojen. I to je razlog zašto na njemu žive neke od životinja koje nisu karakteristične za otoke. Stoga neka vas ne začudi ako tijekom šetnje kroz gustu hrastovu šumu naletite na mamu vepra i njezino krdo mladih. S tim je usklađena i ponuda restorana u kojima možete uživati u gulašu od vepra i slasnom t-bone odresku. Elba je posljednjih nekoliko desetljeća postala omiljena morska i planinarska destinacija. Planinski vrh Capanne, najviši vrh u pokrajini Livorno, prepun je pješačkih staza koje se protežu kroz bogatu prirodu prepunu raznolikog bilja.

Bogata povijest

Razlog zbog kojeg je otok privlačan toliki niz godina ne leži samo u njegovim prirodnim ljepotama, nego i u bogatstvu mineralima. Otok je pun željeza zbog kojeg su mnoge civilizacije tijekom povijesti dolazile ovdje i podizale svoje gradove, poput Etruščana i Rimljana. Mnogo prije izuma GPS-a moreplovci su izbjegavali ploviti u blizini otoka zbog njegovog bogatstva mineralom magnetitom koji im je remetio kompase te su gubili svoj smjer.

Najpoznatiji stanovnik otoka bio je Napolen Bonaparte glavom i bradom, koji je kaznom prognan ovdje. Napoleon je vladao otokom svega deset mjeseci, nakon što je 1814. pretrpio svoj zadnji poraz u Europi, u zatvoru s maksimalnom zaštitom. Dvije vile, vila dei Mulini i San Martino u gradu Portoferraio, svjedoče o tome koliko mu je zapravo bio "težak" boravak na otoku. Odnosno nije. Iako je Napoleon bio prognan na otok kao zatvorenik, zapravo je bio njegov vladar. U tom kratkom periodu iza sebe ostavio je bogato nasljeđe koje je vidljivo po mnogim nanovo izgrađenim cestama i školama. Vjeruje se da je na otoku Napoleon imao i ljubavnicu, mladu Poljakinju, s kojom je provodio dane u kapelici Madonna Del Monte u blizini grada Marciano.

Napoleon je obožavao ljekovitu vodu koja izvire u ovom dijelu otoka te su mu istu svakog dana posluživali uz njegov objed. Takozvana "Napoleonova fontana", prirodni izvor vode, nalazi se u neposrednoj blizini srednjovjekovnog grada Poggio. Elba je prepuna svjedoka svoje bogate povijesti. Od mnogih arheoloških nalazišta, vojnih građevina, Napoleonovih rezidencija, ali i brojnih olupina brodova koji su prevozili vino s otoka prema većim gradovima Mediterana.

Što raditi na otoku?

Ljubitelji ronjenja svoje će zadovoljstvo pronaći roneći kraj rta Sant'Andrea. Ovaj dio mora toliko je čist da je ovdje svoj dom pronašla morska biljka posidonia, što je iznimno rijetko u ovom dijelu svijeta. Ako dođete na otok u pravo vrijeme, naići ćete na mnoštvo plodova nalik maslinama kako bezbrižno plutaju kristalno čistim vodama. Ne, nije riječ o nikakvom zagađenju nego o rijetko viđenom fenomenu, odnosnu načinu razmnožavanja ove biljke. "Tepih" posidonie na morskom dnu utočište je mnoštvu riba i morskih bića koja su ovdje pronašla skrovište od grabežljivaca.

Pokoji morski konjic, blještave ribe te šareni koralji i imat ćete dojam da se nalazite na Karibima. Uz bogatu floru i faunu, more skriva i nekoliko olupina broda iz doba Rimljana. Jedan od njih nalazi se svega nekoliko metara udaljen od obale na dubini od svega 10 metara, dok je druga olupina pronađena 200-tinjak metara od obale, na dubini od 45 metara. Ovi brodovi prvenstveno su služili za prijevoz žita, da bi kasnije prevozili amfore vina s otoka prema svim većim gradovima Mediterana. Mnoge pronalaske s tih brodova možete vidjeti i u muzeju koji se nalazi u gradu Marciana.

Mnoštvo strmih litica idealno je za slobodno penjanje, zbog kojeg je Elba izrazito popularna kod zaljubljenika u ovu vrstu aktivnosti. Najljepše litice za slobodno penjanje su one koje se nalaze nasuprot Sant'Andrea. No prije penjanja, iako ne trebate posebnu dozvolu, valja se informirati jer u određenom dobu godine, penjanje je zabranjeno zbog ptica koje se ovdje gnijezde. Planinski vrhovi otoka nude pregršt lokacija za slobodno penjanje. S nadmorskom visinom do 1020 metara iznad razine mora sigurno ćete pronaći barem nekoliko savršenih lokacija za penjanje, a o pogledu s vrha da ne govorim.

Za one koji vole prirodu, povijest i umjetnost organizirane su arheološke pješačke ture po otoku. Laganom šetnjom, uz pratnju vodiča, saznat ćete mnogo zanimljivih informacija iz bogate povijesti, ali imati priliku upoznati se s bogatstvom biljnog svijeta. A tko zna, možda naletite i na onu obitelj veprova s početka priče.

Korisne informacije

Informacija na koju ćete najčešće naići je ona koja se odnosi na doba koje je najbolje za posjetiti otok, odnosno kada ga izbjegavati. Iako svi volimo ljeto i čari koje ono pruža, u normalnim okolnostima tijekom špice ljetne sezone, plaže i ulice gradova prepune su turista koji će vam pokvariti dugo očekivani odmor. Uz mnoštvo turista, tijekom srpnja i kolovoza cijene znatno rastu. Najbolje vrijeme za posjetiti otok je proljeće ili jesen kada se gužve smanje, a i cijene drastično padnu.

Kako doći do otoka?

Besmisleno je reći da je najbolji način za dolazak na otok onaj trajektom. Elbu povezuju s kopnom čak četiri trajektne kompanije, Corsica-Sardinia Ferries, Moby Lines, Toremar i Blue Navy. Najpopularnije rute su Piombino, koja od grada Livorno plovi prema gradiću Grosseto, te linija koja plovi prema glavnom gradu Portoferraio, koji se nalazi na sjevernoj obali. Nekoliko trajektnih linija plovi i prema istočnoj obali, gdje se nalaze luka Cavo i Rio Marina. Cijene vožnje trajektom kreću se oko 10 eura po osobi i 20 do 40 eura za vozila. Broj dnevnih vožnji ovisi o dobu godine. Tako od listopada do ožujka trajekti voze svakih dva, a od travnja do rujna svakih sat vremena.

Na jugozapadnoj strani otoka nalazi se i mali aerodrom koji spaja otok s Pisom i Firencom, ali će vas let avionom doći puno više nego vožnja trajektom. Osim ako ne posjedujete vlastitu Cesnu.

Ako se odlučite tijekom ljeta doputovati na otok svojim automobilom, budite spremni na duge redove i zastoje. Unatoč tome, automobil je i dalje najjednostaviji način kretanja otokom. Dobro je povezan javnim prijevozom, odnosno autobusnim linijama, ali s obzirom na to da se radi o veoma popularnom odredištu, morate biti spremni na gužve u istima. Popularan način kretanja otokom je skuterima, koje možete unajmiti na mnogim mjestima, posebice u lukama. Najam skutera stajat će vas oko 30 do 40 eura po danu, a najam automobila od 45 do 60 eura, ovisno o sezoni.

Aerodrom usred glavnog grada: Opasna pista okružena kućama na koju slijeću samo najhrabriji Aerodrom Toncontin, Honduras - 5 Aerodrom Toncontin, Honduras - 4 Aerodrom Toncontin, Honduras - 2 +1 Aerodrom Toncontin, Honduras - 1

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju