Ljudska noga već je bila na Mjesecu, a planiraju se i misije na Mars. Uz istraživanje obližnjih nebeskih tijela, lako je pomisliti kako smo Zemlju već potpuno pretresli i da ne postoji mjesto gdje još nismo bili. A još k tome vjerujemo i da svugdje možemo doći vrlo brzo. Sjednemo na avion i tamo smo. Ali to baš i nije tako.

Ipak, vremena su se promijenila, pa ako odemo 100 godina unatrag, možemo vidjeti koliko smo napredovali. Ako kao polaznu točku putovanja uzmemo London, unutar 5 dana mogli ste stići bilo gdje u Europi. Za Sjever Amerike, Afrike, Bliski Istok i Rusiju bilo je potrebno 5 do 10 dana, do Azije i istoka SAD-a, 10 do 20 dana, a do Australije ili Aljaske trebalo bi vam čak 40 dana putovanja. Danas za pola dana stignemo na većinu destinacija, a za neke udaljenije potreban je čitav dan. Ali, na neka mjesta i dalje ne možemo doći (tako brzo), a koja su to mjesta, objasnio je Science Alert

Otok Pitcairn (Foto: Gulliver/Thinkstock)



Otok Pitcairn dio je Ujedinjenog Kraljevstva, a nalazi se usred Tihog oceana. Na njemu živi čak 49 osoba, a vlada UK spremna je pokloniti zemljište bilo kome tko se tamo voljan preseliti. Iako je klima tropska tijekom cijele godine, nekako, voljnih kandidata baš i nema. Možda zato jer na otoku nema aerodroma i jedini način da tamo stignete je brodom.

Za stanovnike Ujedinjenog Kraljevstva, najlakše bi bilo doći avionom do Los Angelesa, gdje bi presjeli za Tahiti. Do ove točke putovali bi oko 24 sata. S Tahitija opcija je avion za otok Mangarevu, koji do tamo vozi oko 5,5 sati, ali samo jednom tjedno. Aerodrom na Mangarevi najbliži je Pitcairnu, a svejedno je udaljen 530 kilometara od otoka. Ovdje bi morali na brod, ali on, pak, vozi jednom u tri mjeseca, a put traje 32 sata. Ako ste dovoljno sretni da ulovite sve načine prijevoza bez čekanja, trebat će vam 2,5 dana da stignete do Pitcairna iz Londona.

Još jedno udaljeno mjesto otoci su Kerguelen, poznatiji kao Opustošeni otoci. Nalaze se u Indijskom oceanu, a od najbližeg kopna, Madagaskara, udaljeni su 3300 kilometara. Tamo obitava stotinjak francuskih znanstvenika, ali kao i na Pitcairnu, nema zračnog prijevoza, pa stanovnici ovise samo o brodovima, koji voze samo jednom u 3 mjeseca. Znači, ako se potrefi da taman naletite na brod, iz Londona će vam trebati svega tjedan dana do Kerguelena.

Kada jednom stignete na Opustošene otoke, možete se, usput, popeti i na planinu, čija je najviša točka na 1850 metara. Do sada ju je osvojio nepoznat muškarac 1960., koji je na vrh sletio helikopterom. Otad gotovo nitko nije bio gore.

Još jedna planina na koju su se rijetki popeli je Mt Sidley na Antarktici. Zapravo je riječ o vrhu najvišeg vulkana na najneprohodnijem dijelu Antarktike. Mt Sidley ima 4285 metara visine, a otkriven je tek 1934. Prvi put vrh je osvojen 1990., a otad samo je još dvjema ekspedicijama to pošto za rukom. Posljednjoj u 2010.

Mt Everest (Foto: Gulliver/Thinkstock)



Naravno da je neizostavno mjesto na listi najviša točka Zemlje, Mt Everest. Visok 8848 metara, na njegov vrh popelo se nekih 4000 ljudi. A u pokušaju penjanja poginulo ih je 223. Što znači da je jedna od 20 osoba koje su se pokušale popeti na vrh, poginula.

Druga najviša planina na svijetu je K2. Samo 300 osoba se popelo na njen vrh, a 77 je umrlo u pokušaju, odnosno svaka peta. Nikada se nitko nije penjao zimi, a nadimak joj je Divlja planina. Annapurna na Himalaji, iako je "tek" na 10. mjestu na svijetu po svojoj visini, na nju se popelo 191 osoba, a 61 je poginula u pokušaju.

K2 (Foto: Gulliver/Thinkstock)



Osim ovih teško dostupnih mjesta, još uvijek postoje i točke na Zemlji na koje nitko nikada nije stupio nogom. Planina Gangkhar Puensum, čiji se vrh nalazi na 7570 metara visine. Planina se nalazi u Butanu, a osim što je teško dostupna sama po sebi, vlada je zabranila svaki pokušaj penjanja po njoj iz vjerskih razloga. Tu je i Muchu Chhish u Pakistanu, na 7453 metara visine, čiji vrh još nije osvojen.